Ugovorena valuta isplate su dinari, a ne DEM

Vrhovni sud RH, u svojoj odluci Rev 79/1999 zauzeo je stav da u smislu čl. 394. Zakona o obveznim odnosima (stari), kad obveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon naređuje što drugo. U smislu čl. 191. st. 2. ZPP tužitelj je mogao preinačiti tužbu tražeći veću novčanu svotu, jer za takvo preinačenje tužbe nije potreban pristanak tuženika budući da je tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe na temelju istog činjeničnog osnova tražio veću svotu.

Te okolnosti su bile promjena vrijednosti novca, ali tako postavljeni tužbeni zahtjev je osnovan samo u sadržaju izraženom u tužbi, odnosno ovršnom prijedlogu, a taj je na isplatu svote od 108,14 kn (108.144,90 HRD) sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate. Ugovorena valuta isplate su dinari, a ne DEM. Zbog toga tužitelj ne može od tuženika zahtijevati veću svotu zbog nepravovremene isplate, odnosno zbog toga što je u međuvremenu došlo do gubitka vrijednosti novca. Tužitelj ima pravo na isplatu od tuženika dužne svote bez revalorizacije sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate prema propisanoj stopi.