Ništetnost ponude 

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-7895/03 ističe se kako je pravo na utvrđenje ništavim pravnog posla dopušteno po čl. 103. ZOO, a na ništavost pravnog posla može se po čl. 109. ZOO pozivati svaka zainteresirana osoba. U tom slučaju sam zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi bez potrebe dokazivanja pravnog interesa. Prihvat ponude međutim nije pravni posao kako tvrdi sud u obrazloženju pobijane presude. Sud doduše pravilno navodi da prijedlog za zaključenje ugovora neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, pa prihvat ponude stvara određena prava i obveze ponuditelja i ponuđenoga, o čemu je u pobijanoj presudi dano opširno obrazloženje. Time je nastao neimenovani ugovor koji obvezuje prvotuženika da baš s drugotuženikom zaključi ugovor koji je usmjeren na prijenos vlasništva na nekretninama, a na strani drugotuženika pravo zahtijevati zaključenje takvog ugovora.

Unatoč stvaranju prava i obveza na temelju ponude, sama ponuda nije pravni posao pa tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništavim prihvat ponude nije tužba na utvrđenje ništavim ugovora koji je nastao na temelju prihvata ponude.S druge strane, prihvat ponude nije ni pravo ni pravni odnos. Ponuda je tek očitovanje volje čiji rezultat može biti stvaranje određenih prava i pravnih odnosa. Tužitelj nije tražio da sud utvrdi da postoji ili ne postoji kakvo pravo ili pravni odnos, a nije tražio niti da sud utvrdi ništavim ugovor koji je nastao izjavom o prihvatu ponude, dok tužba na utvrđenje ništavim očitovanja volje nije dopuštena. Pogrešna primjena odredbe čl. 187. ZPP o dopuštenosti deklatratornih tužbi utjecala je na donošenje nezakonite presude na štetu tuženika, čime je počinjena povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. ZPP.