Naknada štete kod usmenog ugovora o ostavi

U svojoj odluci pod brojem Pž-205/03 Visoki trgovački sud RH je zauzeo stajalište da s obzirom da tuženik ne osporava da je zaključen ugovor o ostavi ne može se osloboditi odgovornosti čuvanja i nadzora nad stvarima koje je primio na čuvanje. Sud je zaključio da su stranke zaključile usmeni, a naknadno i pismeni ugovor o ostavi, kojim se tuženik kao ostavoprimac obvezao primiti prikolice i poluprikolice ostavodavca, čuva ostavodavcu kada ovaj zatražiti ih i vratiti istom kad ovaj to bude tražio.

Pri tom je tuženik primjenom čl. 714.ZOO-a dužan stvari čuvati kao svoje vlastite, inače odgovara za štetu, pa čak i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje, kao i obavijestiti ostavodavca o svim opasnostima koje prijete oštećenju stvari. Budući su stvari primljene na čuvanje (besplatna ostava) uništene od strane trećih osoba koje je angažirao tuženik, postupanje trećih osoba ne oslobađa tuženika odgovornosti za naknadu štete primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZOO-a.

Nije bilo potrebe saslušavati svjedoka na okolnost sklapanja ugovora o ostavi kada iz provedenih dokaza upravo proizlazi o kakvom se ugovoru radi, a obaveze ugovornih stranaka su propisane zakonom.