Sudska praksa: Plaće menadžera ne moraju se odrediti ZOR-om

Autor: Mićo Ljubenko , 07. siječanj 2014. u 22:01
Mićo Ljubenko

Menadžerski ugovor sklopljen na određeno vrijeme temelji na Zakonu o obveznim odnosima.

Nadzorni odbor može mijenjati ugovorenu naknadu Upravi

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Revr-453/2009 menadžerski ugovor se zbog svoje pravne prirode sklapa samo na određeno vrijeme i prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Taj ugovor se temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosim s određenim značajkama ugovora o djelu (čl. 600. ZOO). Kod sklapanja menadžerskog ugovora prava i obveze ugovornih stranaka i pitanje plaće može se ugovoriti drugačije nego što je to propisano odredbama Zakona o radu. Stoga se ne može prihvatiti navod tužiteljice u reviziji da se na isplatu plaće tužiteljice primjenjuju odredbe ZOR-a i da Nadzorni odbor nije bio ovlašten donijeti odluku o smanjenju plaće. Prema odredbi čl. 247. st. 2. ZTD ako se, nakon što se članovima Uprave odrede primanja, tako bitno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja za društvo značilo tešku nepravdu, Nadzorni odbor je ovlašten da ih primjereno smanji. Smanjenje primanja nema utjecaja na ostale dijelove ugovora člana Uprave s društvom. Član Uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja, s time da je otkazni rok za to šest tjedana. S obzirom na izneseno, Nadzorni odbor tuženika bio je ovlašten na temelju ranije navedene odredbe, a zbog lošeg financijskog poslovanja tuženika donijeti odluku o smanjenju plaće tužiteljice, predsjednice Uprave tuženika. 

Rok za utvrđenje ništetnosti upisa u sudski registar

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-57/2000 odluku o izmjeni društvenog ugovora u dijelu kojim su određeni temeljni ulozi članova donesena je dakle od strane samo jednog člana društva S. B., jer nije imao ovlaštenje za donošenje takve odluke i u ime drugog člana društva (tužitelja). Takva odluka je donesena suprotno odredbama čl. 454. st. 1. čl. 455. st. 4. i čl. 457. st. 1. ZTD, pa je upis u sudski registar temeljem takve odluke ništav. Tužitelj kao član društva čija su članska prava smanjena upisom ima pravni interes za utvrđivanje ništavosti upisa u smislu čl. 77. st. 2. ZSR. Tužba za utvrđenje ništavosti upisa u sudski registar podnosi se u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za razloge ništavosti, ali se ne može podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana upisa (čl. 77. st. 3. ZSR). Utvrđeno je da je tužitelj za razlog ništavosti saznao dana 13.10.1998. godine i za to utvrđenje su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi koje je prihvatio i drugostupanjski sud, te je shodno tome tužba podnesena unutar zakonskog roka. 

Komentirajte prvi

New Report

Close