Prekid zastarijevanja

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-456/07 podnošenjem na naplatu sredstava za osiguranja plaćanja ne dolazi do prekida zastarijevanja. Odredbom čl. 388. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Podnošenjem na naplatu sredstava za osiguranje plaćanja Zavodu za platni promet ne prekida se prema stajalištu VTS-a zastarijevanje u smislu navedene odredbe.Sve i kada bi na taj način bila prekinuta zastara u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zanemario da jednom prekinut tijek zastarijevanja ne znači da zastarijevanje više nikada ne teče, već je odredbom članka 392. st.1. propisano da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a u smislu odredbe st.3. tog članka, u slučaju kada je do prekida zastarijevanja došlo zbog razloga iz članka 388. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način.Stoga je, kada je već zaključio da je zastarijevanje prekinuto podnošenjem na naplatu akceptnih naloga, prvostupanjski sud trebao riješiti i pitanje trenutka ponovnog početka tijeka zastarijevanja.

Ispunjenje obveze od strane treće osobe

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-900/08 ugovorom se može ustanoviti pravo u korist treće osobe, ali ne i obveza na teret trećeg. Međutim, treća osoba može dobrovoljno ispuniti obvezu, ali kad je treća osoba djelomično ispunila obvezu vjerovniku, time se nije obvezala platiti i preostali dio obveze.Kako je u ovome konkretnom slučaju nesporno da ovlaštena osoba za zastupanje tuženika nije Ž.M. nego I.M., navedena osoba nije mogla obvezati tuženika na plaćanje utužene naknade, a što ne može promijeniti niti činjenica da je tuženik eventualno platio dio obveze.Naime, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba (čl. 296. st.1. ZOO-a). Međutim, navedeno ne znači da se treći, u situaciji kada umjesto dužnika djelomično ispuni obvezu, time obvezao platiti i preostali dio obveze jer navedeno ne proizlazi niti iz jedne zakonske odredbe. Dakle, preostali dio obveze je, neovisno o tome tko je djelomično ispunio obvezu, u ovome konkretnom slučaju dužan platiti naručitelj, a to nije tuženikov direktor nego Ž.M.