Ugovor u devizama između fizičkih osoba

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev 774/2009 stranke ugovora su ugovor o preuzimanju ispunjenja sklopile 2001. godine, kada je pozajmljivanje strane valute u RH bilo zakonom zabranjeno. I to prema odredbama Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata i to konkretno prema odredbi čl. 10. st. 3., kojom je bilo propisano da je kupnja i pozajmljivanje deviza, kao i posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba i između domaće osobe i strane osobe u RH dopušteno u slučajevima i na način predviđen tim Zakonom – kojim nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma.

Međutim, obzirom je u konkretnom slučaju riječ o osiguranoj tražbini tužitelja u svezi obveze prednika tuženika koja se trebala ispuniti u inozemstvu (plaćanjem dospjelih obroka kredita banci u A. u stranoj valuti), i to prema ugovoru o preuzimanju ispunjenja (a ne ugovoru o zajmu), zaključeni ugovor nije protivan prisilnim propisima i (time) ništavan, a sve sukladno odredbi čl. 34. ZODS-a. Tom odredbom je bilo propisano da domaće fizičke osobe mogu koristiti devize sa svojih deviznih računa i deviznih štednih uloga za plaćanje uvoza robe i usluga i druga plaćanja u inozemstvu, a u Republici Hrvatskoj za kupnju obveznica koje glase na stranu valutu, davanje donacija u znanstvene, kulturne i humanitarne svrhe, te obavljati druga plaćanja kada je to predviđeno zakonom.