Vrhovni sud RH u svojoj je odluci Revr-1121/11 zauzeo stav da u situaciji kad je pravomoćnom sudskom presudom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila poništena, tuženik kao poslodavac nije bio ni u obvezi, još manje u potrebi, kako to pravilno ističe revident, sklapati novi ugovor o radu s tužiteljem, već je nakon saznanja za pravomoćnu sudsku odluku trebao pozvati tužitelja da nastavi raditi na dosadašnjem radnom mjestu.

Međutim, tuženik nije tako postupio već je nakon saznanja za donošenje pravomoćne sudske odluke kojom mu se nalaže vraćanje tužitelja na rad sklopio sa tužiteljem novi Ugovor o radu 20. studenoga 2001. godine u kojem nigdje ne navodi da bi sklapanje novog ugovora o radu bilo u ikakvoj vezi sa provođenjem sudske presude o vraćanju radnika na rad. U novom ugovoru o radu stranke su ugovorile da prestaju važiti ranije sklopljeni ugovori o radu između stranaka.

Prema tome ugovor o radu sklopljen 2001.  samostalni je ugovor o radu koji predstavlja slobodnu volju ugovornih stranaka i proizvodi prava i obveze za ugovorne stranke te je pogrešan pravni stav drugostupanjskog suda da taj ugovor nema posebno značenje.