Sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev 178/94 okolnost što zakupodavac nije vlasnik stvari dane u zakup, ne čini ugovor ništavim. 

Revident se pogrešno, u prilog svoje teze, da je takav ugovor ništav, poziva na "analogan slučaj" kada nevlasnik proda nekretninu i kupac ustanovi da nekretnina nije vlasništvo prodavaoca, pa kupac ustaje tužbom za ništavost ugovora.

Ovo iz razloga, što i u slučaju prodaje tuđe stvari, a u iznesenom primjeru se o takvom slučaju radi, ugovor nije ništav, već, sukladno odredbi čl. 460. ZOO, prodaja obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

Davanje u zakup tuđe stvari odnosno stvari na kojoj trećoj osobi pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, čini pravni nedostatak za koji zakupodavac odgovara po odredbi čl. 580. st. 2. ZOO, a prema kojoj se ugovor o zakupu raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu.