Većina glasača voli ideju povećanja minimalne plaće. No, Republikanci u SAD-u, ne računajući na nekoliko iznimaka, ne dijele to mišljenje – uvjereni su da bi i malo povećanje uništilo radna mjesta. Na pitanje što bi se dogodilo da ne postoji minimalna plaća, odgovara Business Insider.
Uvod u ekonomiju, ili Ekonomija 101, odgovara da bi se tada kreiralo više radnih mjesta za niskokvalificiranu radnu snagu, poput tinejdžera i onih koji nisu završili srednju školu. Kad cijena rada pada, raste potražnja za njim pa poslodavci kreiraju nova radna mjesta. Primjerice, u lokalnoj pečenjari vlasniku možda nije profitabilno zaposliti radnika za 7,25 dolara po satu (40 kuna), no za 4 ili 5 dolara (22 ili 27 kuna) računica se mijenja.
James Dorn s Cato Instituta i Russel Roberts s Hoover Institutiona upravo su tom teorijom argumentirali ukidanje minimalnih plaća. "Tamo vani upravo sada su ljudi koji sjede kod kuće i ne mogu naći posao jer njihove vještine ne vrijede 7,25 dolara po satu", rekao je Russel u javnoj debati. "Zašto biste te ljude osudili na plaću od nula dolara?", rekao je.
No, kad je tržište rada u pitanju uvod u ekonomiju gotovo nikad ne predstavlja čitavu priču. Za početak, nategnuta je pretpostavka da samo zato što mogu, tvrtke bi zaista i zapošljavale radnike.
Ekonomist Jared Bernstein, koji je također sudjelovao u debati, istaknuo je da je usprkos činjenici da su minimalna plaća u 1980-ima pala 32 posto, zaposlenost tinejdžera pala zahvaljujući inflaciji.
"Ovdje se ne radi o detaljnoj analizi, samo o širokim trendovima", napisao je Bernstein. "Ali dokazuje poantu, posebno u uvjetima strmog pada minimalne plaće u 1980-ima da ne bi smjeli slijepo bez dokaza inzistirati da bi ukidanje minimalne plaće automatski dovelo do 'klizanja po krivulji potražnje'". U ovom slučaju, klizanje po krivulji znači 'više zapošljavanja'.
Jednostavno je pretpostaviti zašto ukidanje minimalne plaće možda ne bi donijelo poplavu novih radnih mjesta za nekvalificirane.
Zbog činjenice da postoji minimalna plaća, tvrtke moraju raditi na određenoj razini efikasnosti. Ako u tvrtki nedostaje radnika, dodavanje jednog novog, premda i jeftinog, ne mora biti pretjerano profitabilno.
Uzmimo za primjer tehnologiju. Skeptici oko minimalne plaće često ističu da zapošljavanje radnika postoje preskupo već tvrtke umjesto toga kupuju računala i opremu. U svijetu nakon minimalne plaće, čini se nevjerojatnim da bi tvrtke odjednom odbacile profitabilne poslovne modele i vratile se na metodu da jeftini radnici preuzmu posao za koji su prethodno kupili skupu novu opremu.
Lokalni McDonald's, primjerice, ne bi iznenada vratio novi apart za sokove koji omogućuje kupcima da sami pune čaše s bezbroj varijacija dijetalne Coca-Cole, samo da bi mogli zaposliti osobu iza pulta za četiri dolara po satu.
Također, neodgovoreno ostaje još jedno pitanje: da se ukine minimalna plaća, bi li cijena niskokvalificiranih radnika zapravo puno pala? Teško je reći.
Prvo, mnoštvo biznisa koji zapošljavaju radnike s malim plaćama i dalje bi radnicima nudili više od apsolutnog minimuma. Drugo, plaće imaju tendenciju da su kao ljepilo, jednom kad se podignu, u principu se ne vraćaju lako prema dolje. Razlog za to nije u potpunosti razjašnjen, no vjerojatno je povezan s činjenicom da bi snižavanje plaće donijelo emocionalnu neugodu i sjajan su način da se ubije motivacija za posao.
S druge strane, ako radnici daju ostavku, vrlo je vjerojatno da bi tvrtka tražila jeftinijeg radnika, čak i uz cijenu da je malo lošijeg kalibra.
To nas dovodi do još jednog problema eliminiranja minimalne plaće. Jednako kao što podizanje može motivirati tvrtke da zapošljavaju iskusnije radnike da dobiju nabolje za novac, smanjivanje bi ih moglo ohrabriti da zapošljavaju manje vješte radnike, poput tinejdžera, koji žive besplatno kod roditelja i zato su voljni raditi za manje.
To bi u konačnici moglo donijeti do ugrožavanja prilika za posao odraslih kojima rad znači uzdržavanja njihovih obitelji, primjerice, medijan radnik u lancu brze hrane danas ima 28 godina. Je li to efekt koji bi se hio postići?
Da plaća rapidno padnu u svim sektorima koji ovise o slabo plaćenim radnicima, ili da ih naprosto pojede inflacija, dogodio bi se još jedan efekt. Podizanjem minimalne plaće, moguće da bi se u SAD-u eliminirali neki poslovi, no njihovo podizanje donijelo bi općenito povećanje životnog standarda milijuna obitelji.
Da se ukine minimalna plaća, moguće je da bi se kreiralo nešto novih radnih mjesta uz istodobno snižavanje životnog standarda mnogima zahvaljujući nižim plaćama. Suprotno, ako povećanje minimalne plaće ide na korist mnogima a na štetu nekima, njihovo eliminiranje možda bi donijelo koristi nekima uz istodobnu na štetu mnogima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Posljedica će biti ta- da će ljudi raditi za još manje novaca…
/ na knjižice povremeno…/
Ova analiza u procjenu uopće ne uzima činjenicu da je rad također roba s kojom se trguje i za čije tržište također vrijedi zakon ponude i potražnje, te, što je još očitije – govori samo o tradicionalnim poslovima koje istiskuje tehnologija.
U propulzivnim industrijama, poput primjerice IT-a, nitko se ne brine oko plaće, u pravilu se traže bilo kakvi stručnjaci a visokokvalificirani se plaćaju jako dobro. Tako je čak i kod nas u takvim segmentu. Njih ne treba štititi institucijom minimalne plaće.
Što se tiče radne snage iz sektora gdje postoji ili konkurencija u vidu jeftine tehnologije ili jeftine radne snage s Istoka ili ih je jednostavno previše s istom diplomom – pa normalno je da postoji točka preko koje je neisplativo plaćati radnika. Njih minimalna plaća neće zaštititi.
Minimalna plaća je arbitrarno donešena politička odluka isposlovana od sindikata. Ne bazira se na znanstvenim modelima nego na zamišljanju sindikalaca kakav bi “trebao” biti minimum “pristojnog” življenja, te na pregovaranjima. Ona uopće ne uzima obzir minimum kvalitete rada kojom bi se ta plaća opravdala. Zato ona možda štiti zaposlenog radnika od percipiranog “izrabljivanja” od strane poslodavca – ali ne garantira njegov ostanak na poslu.
Nijedno radno mjesto nije u kamenu zapisano jer se potrebe tržišta stalno mijenjaju. Zato rješenje nije u mjerama minimalne plaće, koju bi po mom mišljenju trebalo potpuno ukinuti, nego u prekvalifikaciji postojeće radne snage za nove poslove. A da bi se to postiglo, potrebna je potpuna liberalizacija tržišta znanja. Edukacija državnog tipa, kakvu danas imamo, je postala usko grlo i glavni dugoročni problem, jer konstantno kasni za informacijama s tržišta rada i to ponekad desetljećima. Pogledajte samo kvote za upise na fakultete: pa kome treba toliko ekonomista i pravnika?
Uključite se u raspravu