Uvod u temu

Svjetskom globalizacijom te ulaskom Republike Hrvatsku u Europsku uniju, razmjena radne snage sve je učestalija. S druge strane, proračuni europskih država (uključujući Hrvatsku) su nategnuti i države sve više teret prebacuju na poduzetnike i fizičke osobe kako bi se pokrpale rupe i zatvorila financijska konstrukcija proračuna. 

Stoga, u okviru odlaska na rad iz Hrvatske, odnosno slanja zaposlenika na rad u inozemstvo, valja dobro pripaziti u kojoj državi treba plaćati poreze i doprinose jer neznanje u konačnici može imati visoku cijenu.

U okviru ove teme bit će objavljena serija od nekoliko članaka s naglaskom na izaslanje radnika koja ima za cilj približiti i pojasniti pravila vezana za oporezivanje i plaćanje doprinosa, ali i otkriti neke i situacije na temelju kojih će se moći donijeti optimalna odluka o tome u koju državu otići raditi, odnosno u koju državu poslati svoje zaposlenike na rad.

Ključni pojmovi važni za razumijevanje tematike

Kako bi se što bolje razumjela promatrana tematika i posljedično donijele optimalne odluke o eventualnom radu negdje u inozemstvu, potrebno je definirati ključne pojmove i generalna pravila.

Rezident – u smislu hrvatskih propisa, rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

Načelo svjetskog dohotka – fizička osoba koja je rezident u Republici Hrvatskoj obvezna je prijaviti cjelokupne primitke ostvarene tokom razdoblja, neovisno o tome jesu li isti ostvareni u Hrvatskoj ili u inozemstvu (ili primljeni iz inozemstva).

Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (nadalje: Ugovor) – Hrvatska ima potpisan Ugovor sa 57 zemalja diljem svijeta. Promatrani Ugovori su iznad državnih zakona i, među ostalim, definiraju pravila vezana za oporezivanje fizičkih osoba koji su rezidenti jedne zemlje a rade u drugoj. U okviru članaka će se obraditi situacije kada se radi u zemlji s kojom imamo Ugovor, te zemlji s kojom nemamo potpisan promatrani Ugovor. Također, Ugovor je vrlo važan u određivanju zemlje rezidentnosti.

Tretman doprinosa i poreza – potrebno je razumjeti da se doprinosi i porezi kao takvi određuju različitim propisima, te ih je kao takve potrebno promatrati zasebno. Drugim riječima, tretman i plaćanje doprinosa ne uvjetuje tretman i plaćanje poreze, i obrnuto.

Tema 1. – Izaslanje na rad – osnovni pojmovi i značajke

Izaslanje ili detašman je situacija u kojoj poslodavac šalje svojeg radnika iz jedne u drugu državu da tamo za njega obavlja poslove u određenom vremenskom razdoblju. Radnik ostaje i nadalje obuhvaćen sustavom socijalnog osiguranja države iz koje je izaslan, a obveza plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje ostaje u toj državi. 

Na osnovi potvrde A1 koja se izdaje u tu svrhu (pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje), radnik je izuzet od plaćanja doprinosa u drugoj državi u kojoj obavlja poslove privremeno, u točno određenom vremenskom razdoblju.

Ukoliko bi došlo do prekoračenja odobrenog trajanja izaslanja ili do nekih drugih okolnosti koje utječu na pravo na izaslanje, nadležna tijela i ustanove države u kojoj radnik obavlja poslove imaju pravo tražiti od poslodavca i radnika da doprinose plaćaju u toj državi (državi izaslanja), a u nekim državama članicama EU takva situacija podliježe i novčanim kaznama. 

Također, potrebno je razlikovati pojam rezidentnost, propise i uvjete prema kojima se određuje socijalni položaj radnika (plaćanje doprinosa) te propise i uvjete koji određuju gdje će se plaćati porez na dohodak za izaslane radnike.

Dakle, prilikom slanja radnika u inozemstvo ili primanja radnika u RH, najbitnije je sljedeće: 

• Utvrditi rezidentnost;
• Utvrditi gdje se plaćaju doprinosi – socijalni položaj izaslanih radnika;
• Utvrditi gdje se plaćaju porezi – porezni položaj izaslanih radnika;

Utvrđivanje rezidentnosti – porezni aspekt

S poreznog aspekta, prvi korak u slučaju izaslanja je utvrditi rezidentnost izaslanog radnika. Ono što je ovdje važno je da se ovaj postupak ne poistovjeti s:

• Određivanjem države u kojoj se obračunava i plaća porez;
• Državljanstvom fizičke osobe;
• Brojanjem 183 dana u jednoj kalendarskoj godini;
• Zadnjom zemljom iz koje je fizička osoba upućena; ili
• Utvrđenim prebivalištem na MUP-u.

Poreznu rezidentnost potrebno je utvrditi sukladno odredbama sljedećih propisa:

• Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak
• Opći porezni zakon
• Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
• OECD model Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s komentarima

U sljedećem članku bit će detaljno obrađen način i pravila utvrđivanja rezidentnosti te implikacije vezane za plaćanje poreza poduzeća i radnika koji je na izaslanju.

Zaključak

Općenito, mobilnost radne snage vrlo je kompleksno područje, jer otvara mnoga pitanja koja nisu zakonski izrijekom definirana. Ulaskom Republike Hrvatske u EU, tržište rada postalo je mobilnije i otvorenije, pa je sve češća situacija izaslanih radnika.

U okviru ove tematike u narednim člancima bit će obrađena najvažnija i najzanimljivija pravila i situacije vezane za mjesto plaćanja poreza i doprinosa, te popratnih radnji koje je potrebno učiniti u okviru slanja zaposlenika na rad u druge države.

Članak napisao Mazars Cinotti Consulting

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr i www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.