Brojni su primjeri u našoj hrvatskoj praksi u kojima je nedovoljno poznavanje financija poduzetnika, nefinancijskih menadžera, direktora i voditelja te njihovo oslanjanje na specijalizirane odjele/osobe imalo odnosno moglo imati pogubne posljedice a ima i primjera dobrog snalaženja u računovodstvenoj materiji:

1. Navodimo primjer nefinancijskog člana uprave (tehnički obrazovan, imenovan na najvišu funkciju u društvu) koji je kao odgovorna osoba potpisivao dokumente proizašle iz odjela financija i računovodstva pa tako i financijske izvještaje. Nakon izvjesnog vremena ustanovilo se da su izvještaji neistiniti i protiv direktora kao odgovorne osobe pokrenut je kazneni postupak. Tvrdnja da on nije znao niti razumio što potpisuje te da je samo potpisivao ono što mu je njegovo računovodstvo "serviralo" nije mu pomogla u obrani. Osuđen je na zatvorsku kaznu.

2. Drugi je primjer građevinara koji se pri donošenju financijskih odluka pouzdao u izvještaje koje mu je pripremala osoba zadužena za administrativne poslove, a na osnovi knjigovodstvenih podataka eksternog računovodstvenog servisa. Predočene informacije često su bile pogrešne u mnogim aspektima i dovele su do pogrešnih poslovnih odluka i u konačnosti do stečaja društva. 

3. U sudskom postupku u kojemu su se stranke sporile oko vrijednosti društva, odvjetnik jedne od stranaka uporno je tvrdio da je negativni kapital zapravo pozitivna vrijednost firme, odnosno da se vrijednost firme računa 130-100 te time pokazao sramotno nerazumijevanje osnovne financijske materije. Bilanca društva o kojemu se radilo bila je:
 

U ovom primjeru imovina društva je 100, a obveze su 130. Da bi se imovina i izvori izjednačili (bilančna jednakost) potrebno je "na desnoj strani" imati -30. A minusna stavka znači negativni kapital. Čim su obveze veće od imovine, vlastiti kapital (vrijednost društva) je negativna. Jednadžba je vrijednost firme = imovina – obveze; vrijednost firme = 100 – 130; vrijednost firme = -30.

4. Još jedan drastičan primjer je odvjetnik koji je u sporu tvrdio da je predmetno društvo prezaduženo. Navedeno društvo imalo je sljedeću bilancu: 
 

Iz ovog primjera vidi se da je omjer vlastitog i tuđeg kapitala 40:60 što je više nego izvrsno (minimum je 30:70), što znači da je društvo daleko od prezaduženosti. Spor je naravno izgubljen.

5. Zanimljiv je i primjer obrtnika – ugostitelja koji je pred samu predaju prijave poreza na dohodak panično potražio savjet jer mu se iznos poreza na dohodak, izračunat od strane njegove knjigovođe, učinio previsokim. Površnim pogledom u njegove knjige, ustanovljeno je da velik dio opreme u koju je obrtnik uložio velika sredstva nije uopće evidentiran pa nije niti donosio trošak amortizacije. Obrtnik zbog svoje financijske nepismenosti nije knjigovođi predao dokumentaciju niti ju informirao a niti kontrolirao podatke koje je knjigovodstvo produciralo niti tijekom a niti na kraju godine. Nakon ispravke, iznos poreza na dohodak znatno je smanjen.

6. Mikro poduzetnik odlučio je povećati svoj temeljni kapital iz dobiti (tzv. reinvestirati dobit) i u svrhu toga dao je svoje financijske izvještaje revidirati. Revizija je ustanovila brojne greške te nije bilo moguće izdati revizorsko mišljenje bez rezerve, a mišljenje bez rezerve je uvjet da se ovaj postupak provede. Poduzetnik nije mogao provesti namjeravano povećanje temeljnog kapitala iz dobiti tekuće godine (tzv. reinvestiranje) i morao je platiti popriličan iznos poreza na dobit. Došlo je do nezgodne situacije između knjigovođe i poduzetnika jer je poduzetnik smatrao da je knjigovođa kriv, a knjigovođa da je poduzetnik svojom neurednošću uzrok problema. Ne shvaćajući važnost uredne dokumentacije, ne shvaćajući važnost povremene  kontrole svojih knjiga, stav "ja računovodstvo uopće ne razumijem i tu je zato moj računovođa", poduzetnik svakako snosi velik dio odgovornosti. Uz malo više razumijevanja i malo više angažmana oko svojeg računovodstva, poduzetnik je mogao izbjeći ovu situaciju i uštedjeti si nekoliko desetina tisuća kuna.

7. Iz jednog uslužnog društva dva direktora ne-financijske struke sudjelovala su na radionici Poslovnog dnevnika o osnovama računovodstva upijajući predavačku materiju, revno računajući jednostavne matematičke zadatke i pažljivo slušajući primjere iz prakse. Dan nakon radionice, prispjela je sudska presuda za jedan spor na štetu društva. Financijski direktor nije reagirao, ali su zato dva ne-financijska direktora, shvativši suštinu materije na radionici dan ranije, predložila da se gubitak iz toga spora ukalkulira u troškove tekuće godine. Rezultat je bio znatno smanjenje porezne obveze za društvo.U svim navedenim slučajevima za menadžere, vlasnike, odvjetnike, suce, obrtnike i sve ostale neophodna je određena razina stručnih znanja računovodstva i revizije kako bi se na vrijeme i ispravno reagiralo u određenim situacijama i kako bi računovodstveni proces uopće tekao kako treba.