Nerijetko ugovoreni poslovi podrazumijevaju angažman u drugim mjestima rada, stoga je nužno djelatnika tamo uputiti kako bi obavio ugovoreni posao, a ponekad se djelatnika upućuje u drugo mjesto rada i kako bi obavio neke druge zadatke potrebne za uspješan razvoj i poslovanje društva.

Prilikom odlaska u drugo mjesto djelatniku mogu nastati povećani troškovi, stoga je zakonodavac propisao neoporezive iznose naknada koje se mogu isplatiti. Propisano je više neoporezivih naknada s različitom svrhom, međutim ovdje govorimo o neoporezivom iznosu za dnevnicu odnosno dnevnicu za rad na terenu, stoga je važno razlikovati ova dva termina jer u praksi mogu stvoriti dvojbu.

O dnevnici za službeno putovanje je riječ kada se djelatnik koji uobičajeno radi na jednom mjestu, po nalogu pošalje u drugo mjesto rada radi obavljanja nekog posla.

Dnevnica za službeno putovanje smije se neoporezivo isplatiti ako je udaljenost odredišta od mjesta rada tj. prebivališta/boravišta najmanje 30 kilometara i trajanje službenog putovanja više od 8 sati.

Za isplatu dnevnice važan je vremenski faktor, stoga ako službeno putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 – tada se neoporezivo smije isplatiti pola pune dnevnice (do 85,00 kuna za tuzemstvo), a ako službeno putovanje traje više 12 sati – tada se neoporezivo smije isplatiti puna dnevnica (do 170,00 kuna za tuzemstvo).

Uz to, potrebno je spomenuti da ako je poslodavac na službenom putovanju djelatniku osigurao jedan obrok (ručak ili večeru) neoporezivi iznos dnevnice generalno se umanjuje za 30%, odnosno za 60% ako su osigurana oba obroka ( i ručak i večeru).

U slučaju službenog putovanja u inozemstvo i prava na punu inozemnu dnevnicu, iznos dnevnice se utvrđuje za svaku državu zasebno, a za slučaj pola pune inozemne dnevnice, iznos pune inozemne dnevnice se umanjuje za 50%.

Kod službenog putovanja, potrebno je imati uredno popunjeni putni nalog i izvještaj sa službenog putovanja, te eventualne priloge, a isplatu dnevnice treba iskazati u JOPPD obrascu.

Drugi važan termin je dnevnica za rad na terenu. Napominje se da nije precizno propisano što je to rad na terenu, ali načelno o istom govorimo kada su poslovne aktivnosti poslodavca vezane uz rad na terenu. Primjerice, djelatnost građevine, putničkih agencija i sl. mogu imati za razumnu osnovu da se radi terenskim poslovima.

Dnevnica za rad na terenu služi kao naknada troškova prehrane i sličnih troškova koji nastaju zbog rada na terenu, a neoporeziva dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu je propisana do iste visine kao i dnevnica – do 170,00 kuna s tim da se dnevnica za službeno putovanje i dnevnica za rad na terenu međusobno isključuju.

Razlika između dnevnice i dnevnice za rad na terenu je u tome što se dnevnica primjenjuje kada zaposlenik radi na jednom mjestu, a za potrebe poslovanja je poslan u drugo mjesto rada u kraćem razdoblju, dok se dnevnica za rad na terenu primjenjuje kada su poslovne aktivnosti poslodavca vezane uz rad na terenu. Uz to kod dnevnice za rad na terenu nije bitno vrijeme provedeno na terenu, a kod takvog rada moguće je u

Ugovoru o radu predvidjeti kao mjesto rada „teren“ da ne bi dolazilo do dvojbi.

Zaključno, prilikom isplate, treba pripaziti da se osigura potpuna dokumentacija, a isplate iskažu na JOPPD obrascu.

Piše: Antonio Prtenjača, bacc. porezne struke