U skladu sa stavkom 3. članka 126. Zakona o radu, ministar nadležan za rad donio je Pravilnik o načinu objave pravilnika o radu (u nastavku teksta: Pravilnik). Tim Pravilnikom utvrđen je način objave pravilnika o radu i obveza poslodavca za dostavu tih pravilnika.

Člankom 6. Pravilnika propisana je obveza poslodavca kod kojeg djeluju sindikalni povjerenici ili je utemeljeno radničko vijeće, uz objavu pravilnika i posebnih pravilnika, da te pravilnike dostavi sindikalnim povjerenicima i članovima radničkog vijeća. Poslodavac se u skladu s člankom 126. stavak 1. Zakona o radu već u samom postupku donošenja pravilnika o radu mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju,  na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu. Kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, tada u skladu s člankom 152. stavak 3. Zakona o radu, sindikalni povjerenik preuzima sva  prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 163. Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca), pa se poslodavac u postupku donošenja pravilnika o radu mora savjetovati sa sindikalnim povjerenikom u ulozi radničkog vijeća i  dostaviti mu pravilnik o radu.

S obzirom na to da niti Zakonom o radu niti Pravilnikom nije predviđen izuzetak obveze dostave pravilnika o radu u slučaju kad kod poslodavca kod kojeg je utemeljeno radničko vijeće djeluju i sindikati, poslodavac je dužan pravilnike objaviti na propisan način te ih dostaviti i radničkom vijeću i sindikalnim povjerenicima. Osim toga, s obzirom na to da je sindikalni povjerenik u radnom odnosu kod poslodavca, poslodavac mu je u skladu s člankom 3. Pravilnika, na njegov zahtjev, kao i svim ostalim radnicima, dužan omogućiti izradu preslike pravilnika o radu.

Vratiti novac uložen u kulturno dobro

Ako su u zaštitu, očuvanje i obnovu urbane cjeline grada, koja je proglašena kulturnim dobrom, uložena sredstva iz državnog proračuna, je li vlasnik pojedinačne nekretnine koja se nalazi unutar te urbane cjeline, a koja nekretnina nije utvrđena kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, dužan prije prodaje te nekretnine vratiti dio iznosa uloženih sredstava, uplatom u korist državnog proračuna?

Što se tiče povrata sredstava iz državnog proračuna koja su uložena u zaštitu, očuvanje i obnovu urbane cjeline u sklopu koje se nalazi nekretnina, odredbom članka 40. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da je vlasnik, u slučaju prodaje kulturnoga dobra u čiju su zaštitu, očuvanje i obnovu uložena sredstva iz državnog proračuna, dužan prije prodaje vratiti iznos uloženih sredstava uplatom u korist državnog proračuna.Također, člankom 42. navedenog Zakona propisano je da se za osiguranje naplate sredstava koja su iz državnog, županijskog, gradskog, odnosno općinskog proračuna uložena u zaštitu i očuvanje nepokretnog kulturnog dobra, osniva zakonsko založno pravo u korist ulagatelja.

Odredbom članka 6. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da se kulturno-povijesnom cjelinom smatra naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Također, člankom 7. navedenog Zakona propisano je da nepokretno kulturno dobro može biti, između ostalog, grad, selo, naselje ili njegov dio (kao što je u ovom slučaju).Slijedom navedenoga, vlasnik nekretnine koja nije zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro, ali se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline koja je zaštićena, dužan je prije prodaje nekretnine vratiti sredstva koja su iz državnog, županijskog, gradskog, odnosno općinskog proračuna uložena u zaštitu i očuvanje nepokretnog kulturnog dobra. Sredstva za zaštitu i očuvanje namjenjuju se za pojedina kulturna dobra unutar kulturno-povijesne cjeline, te se za osiguranje naplate tih sredstava osniva zakonsko založno pravo u korist ulagatelja. 

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur