Ravni krovovi, bili oni prohodni (terase, lođe, zeleni krovovi) ili neprohodni, u određenim vremenskim periodima zahtjevaju sanaciju. Cilj sanacije može biti zamjena dotrajale hidroizolacije ili popravak oštećenja na njoj kako bi se saniralo curenje kroz krov te poboljšala energetska učinkovitosti zgrade zamjenom ili dodavanjem slojeva toplinske izolacije.

Oštećenja hidroizolacije odnosno pojava procurijevanja ravnog krova nastaju iz raznih razloga. Jedan od najčešćih razloga su nekvalitetno, odnosno netrajno izvedeni detalji i spojevi. Ostali razlozi procurijevanja krova mogu biti mehanička oštećenja uslijed korištenja ili neprimjereno projektirani sustavi. Često se sanacija mora izvesti jednostavno uslijed prirodne dotrajalosti materijala nakon protjeka vremena jer nijedan građevinski proizvod nije vječan.

Tehnički najispravniji način saniranja ravnog krova je onaj kojim se postojeća hidroizolacija u potpunosti mijenja te se, ako je potrebno, zamjenjuju i svi ostali slojevi ravnog krova, uključivo i sustav odvodnje.

U praksi takav pristup podrazumijeva prethodno ispitivanje slojeva ravnog krova kako bi se ustanovio stupanj oštećenja i kako bi se propisao i odabrao optimalni način sanacije. Često se zanemaruje pitanje postojeće toplinske izolacije koja, ako je vlažna ili vlagom uništena, predstavlja veliki problem nakon sanacije.

Tri su mogućnosti sanacije hidroizolacije:

1. Djelomična sanacija, koja parcijalnim zahvatima ne rješava problem dugoročno.

2. Potpuna sanacija ravnog krova uklanjanjem svih postojećih slojeva i nanošenje nove izolacije te kompletnom zamjenom svih postojećih slojeva, istim ili alternativnim, suvremenijim sustavom.

3. Potpuna sanacija ravnog krova tehnologijom koja omogućuje jednostavno i brzo postavljanje hidroizolacije, bez skidanja postojećih slojeva, što znatno smanjuje troškove sanacije. Ove se hidroizolacije jednostavno postavljaju preko postojećih slojeva.

Hidroizolacija koja se može primjenjivati u takvim slučajevima treba zadovoljiti uvjete otpornosti na sve vrste oborina, otpornost na ultraljubičasto zračenje, podnošenje temperaturnih oscilacija, neovisan rad u odnosu na podlogu, otpornost na kemikalije, zadovoljavajuće mehaničke karakteristike te ekološka prihvatljivost.

Suvremeni toplinsko izolacijski materijali moraju imati sljedeće karakteristike: visoka toplinsko izolacijska svojstva,čvrstoća i postojanost oblika, negorivost i netoksičnost pri gorenju, postojanost na starenje, truljenje, vibracije, kemijska neutralnost, ekološka prihvatljivost, te pojedini ovisno o sustavu i načinu primjene visoku paropropusnost i vodoneupojnost. 

Odgovara: Darko Kolarić, dipl. ing.arh