Prema članku 9. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 87/08, 96/08 – Uredba, 116/08 – Uredba – u nastavku teksta: ZOT) propisano je da je trgovina na malo, kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu uporabu ili uporabu u kućanstvu, kao i profesionalnim korisnicima, ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim propisima. Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama ili izvan prodavaonica ako su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani ZOT-om i drugim propisima. Trgovina na malo izvan prodavaonica, sukladno članku 10. ZOT-a, oblik je trgovine na malo kad se prodaja roba i/ili usluga obavlja na neki od sljedećih načina:
–  na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, na štandovima i klupama unutar trgovačkih centara, ustanova i sl., putem kioska, pokretnom prodajom, prodajom na daljinu (prodaja putem kataloga, TV prodaja, prodaja putem interneta, prodaja putem telefona), direktnom prodajom putem zastupnika, prodaja putem automata, prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl.), u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, u proizvodnim objektima pravnih ili fzičkih osoba koje posjeduju povlasticu za akvakulturu ili povlasticu za uzgoj riba i drugih morskih organizama,
–  u spremištima, trapilištima i sl., koja prodaju poljoprivredni sadni materijal.

Prema članku 24. Pravilnika o klasifkaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, štandovi i klupe su prodajna mjesta uglavnom smještena na javno-prometnim površinama i na površinama koje imaju pristup s javno-prometne površine, tržnicama i izvan njih, kao i unutar trgovačkih centara i ustanova. Kada se radi o prodaji robe na javno-prometnim površinama, odnosno na površinama uz javnu cestu, onda se, prema stavku 3. članak 10. ZOT-a, prodaja robe na javno-prometnim površinama na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna prodaja, može obavljati samo na mjestima koja svojom odlukom odredi predstavničko tijelo mjesno nadležnog grada ili općine. Sukladno navedenom, dakle, u konkretnom slučaju prodaja robe na štandovima na površinama uz javnu cestu, može se obavljati samo na površinama koje svojom odlukom odredi predstavničko tijelo mjesno nadležnog grada ili općine.

Kada se u obzir uzima ugovor

Hoće li se u slučaju kad su obje ugovorne stranke trgovci, a ugovorom o građenju ugovorile su ugovornu kaznu višu od 5 posto od ukupne cijene radova, primijeniti posebne uzance ili navedena odredba ugovora?

Primjena običaja i prakse u obveznim odnosima regulirana je člankom 12. Zakona o obveznim odnosima. Prema stavku 1. tog članka u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Stavkom 2. određeno je da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.

To znači da će se u obveznim odnosima među trgovcima najprije primijeniti ono što su izričito ugovorili, pod pretpostavkom da to što su ugovorili nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Nakon ugovora, kao izvor prava dolaze u obzir trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju. Oni će se primijeniti ako ugovorne strane (trgovci) nisu njihovu primjenu izričito ili prešutno isključile. Pritom će posebni trgovački običaji imati prednost pred općim, a kodi?cirani istog ranga prije onih koji nisu kodi?cirani. Prema tome, u ovom bi se slučaju nakon ugovora na obvezne odnose iz ugovora  o građenju trebale primijeniti Posebne uzance o građenju (Službeni list SFRJ, br. 18/1977).

Prema posebnoj uzanci 51, visina ugovorne kazne iznosi 1 promil ukupne ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja, ako se radovi ne završe u predviđenom roku, ali iznos tako određene ugovorne kazne ne može prijeći 5% ukupne cijene radova.Međutim, kao što je rečeno Posebne uzance o građenju primijeniti će se na ona pitanja koja ugovorom nisu drukčije ili nisu uopće uređena, pod pretpostavkom da njihova primjena nije isključena, što znači da će se u konkretnom slučaju primijeniti ugovorna kazna određena ugovorom, a ne Posebnim uzancama o građenju. Međutim, valja imati na umu i odredbu čl. 354. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze. Sud u tom slučaju ne će biti vezan Posebnim uzancama o građenju, ali će ih svakako uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o smanjenju ugovorne kazne.

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur