U praksi se često događaju situacije kada dolazi do prefakturiranja određenih usluga bez dodavanja marže, kao što su prefakturiranje troškova osiguranja, posebnog poreza na motorna vozila, ostale nadoknade troškova i slično. Najčešći problem koji se javlja u takvim situacijama je koju stopu PDV-a primijeniti na prefakturiranje, tj. da li je prefakturiranje potrebno izvršiti sa općom stopom ili isto prati porezni tretman inicijalne isporuke.

Stvar je poprilično jednostavna kada se radi o uslugama i oporezivim sa općom stopom od 25%, ali stvari postaju zanimljivije kada se radi o uslugama koje su oslobođene od PDV-a ili su oporezive po sniženim stopama. U tim situacijama poduzetnicima često nije do kraja jasno da li i oni prilikom prefakturiranja svojih ulaznih računa, mogu primijeniti sniženu poreznu stopu ili oslobođenje od PDV-a.

Mišljenja Porezne uprave

Sam Zakon o porezu na dodanu vrijednost ne poznaje termin „prefakturiranja“, nego je u prvi plan istaknuta priroda usluge koja se obavlja (prefakturira). Ipak, Porezna uprava je u svojim mišljenjima pokušala jasnije definirati postupke kod navedenih situacija. Izdvojili bi mišljenje u kojemu se dogodilo prebukiranje hotela X pa su se gosti smještali u hotele drugih poduzetnika koji su za pružene uslugu smještaja hotelijeru X obračunali porez na dodanu vrijednost po stopi od 10%.

Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje koju stopu poreza na dodanu vrijednost treba primijeniti hotelijer X kada uslugu smještaja prefakturira agenciji, budući da nije sam pružio uslugu smještaja. Porezna uprava je zauzela stajalište da kada hotelijer X ispostavlja račun agenciji za uslugu smještaja koju mu je zaračunao drugi hotelijer, tada na naknadu za uslugu smještaja obračunava porez na dodanu vrijednost po stopi 10%.

Iako je u konkretnom slučaju Porezna uprava zauzela stav da se može primijeniti stopa od 10%, ostalo je nejasno da li je uvjet za primjenu niže stope činjenica da je prefakturiranje obavio hotelijer ili bi se niža stopa od 10% mogla primijeniti i kod prefakturiranja drugih poduzetnika. (Na primjer: revizorsko društvo prema ugovoru o suradnji prefakturira ulazni račun hotelijera za smještaj svojih djelatnika za vrijeme obavljanja revizije).

Nadalje, u više ranije danih mišljenja Porezne uprave je zauzet stav da se kod prefakturiranja određenih troškova zapravo radi o nadoknadi učinjenih izdataka i da čine dio ukupne naknade pa bi proizlazila logika da je takva nadoknada uvijek oporeziva općom stopom od 25% (Na primjer: prefakturiranje poreza na cestovna vozila).

Presuda Europskog suda pravde

Vezano za prefakturiranje određenih troškova postoje i presude Europskog suda pravde koje su obavezne za primjenu u zemljama članicama Europske unije.

Konkretno, u slučaju C-224/11 BGŻ Leasing sp. z o.o. v Dyrektor Izby Skarbowej w Warszawie se Europski sud pravde bavi pitanjem poreznog tretmana prefakturiranog troška osiguranja od leasing kuće na korisnika leasinga.

U konkretnoj situaciji, BGZ Leasing je kao vlasnik vozila ugovorio osiguranje, te ga je prefakturirao na korisnika leasinga. S obzirom da je inicijalna faktura od osiguravajuće kuće na korisnika leasinga fakturirana uz oslobođenje od PDV-a, postavilo se pitanje da li i naknadno prefakturiranje od BGZ Leasinga na korisnika leasinga treba biti oslobođeno od PDV-a ili je potrebno isto tretirati kao opću isporuku oporezivu PDV-om.

Europski sud pravde je utvrdio da u konkretnom slučaju, gdje je prefakturiranje napravljeno bez zarade (marže), te pod istim uvjetima kao i inicijalna faktura, BGZ Leasing u poreznom smislu faktički isporučuje uslugu osiguranja oslobođenu PDV-a, neovisno od činjenice što isti nije osiguravajuće društvo.

Samim time, izgledno je da Europski sud pravde porezni tretman određuje u korelaciji sa prirodom usluge, a ne činjenicom da li je riječ o nadoknadi troškova ili ne, te činjenicom da li je poduzetnik registriran za obavljanje određene djelatnosti.

Kao zaključak

Kao zaključak bi naveli da se radi o relativno kompleksnom području u kojemu nije do kraja jasno definiran niti stav Porezne uprave. U praksi smo često vidjeli da Porezna uprava za primjenu sniženih stopa traži da poduzetnik bude registriran za obavljanje određene djelatnosti i slično (npr. za primjenu snižene stope u turizmu, Porezna uprava je u praksi tražila da poduzetnik ima kategorizaciju smještaja i slično).

Međutim, čini nam se da takva stajališta nisu u skladu sa praksom Europskog suda pravde koji porezni tretman isporuke prvenstveno određuje prema samoj srži transakcije, pa bi bilo logično za očekivati da poduzetnik može primijeniti specifične snižene stope ili oslobođenje od PDV-a čak i kada nije registriran za specifičnu djelatnost. Samim time, proizlazi da je u određenim situacijama moguće prefakturirati troškove uz sniženu stopu PDV-a ili oslobođenje od PDV-a, a konkretni porezni tretman će ipak ovisiti o specifičnoj situaciji. 

Članak napisao Mazars Cinotti Consulting

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.cinotti.hr i www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.