Ako ste zavirili u novi Zakon o PDV-u susreli ste se sa pregršt nepoznanica. Jedna od tema koja je zasigurno zbunjujuća odnosi se na oporezivanje inozemnih usluga. S obzirom da nam situacije u svakodnevnom poslovanju ne dopuštaju nepoznanice, donosimo Vam nekoliko savjeta u određivanju mjesta oporezivanja usluga koje se odvijaju između tuzemstva i zemlje članice Europske unije, trećih zemalja ili trećeg područja.

Kod određivanja mjesta oporezivanja inozemne usluge bitno je postaviti si dva pitanja:

·         Kome pružamo uslugu?

B2B (bussiness to bussiness) – temeljno načelo kod oporezivanja inozemnih usluga primjenjivo je u situaciji kada uslugu obavlja porezni obveznik drugom poreznom obvezniku. Tada se usluga oporezuje prema mjestu primatelja usluge. Pružatelj usluge u tom slučaju ispostavlja račun za izvršenu uslugu bez PDV-a te poreznu obvezu prenosi na primatelja usluge uz odgovarajuću napomenu na računu. PDV se obračunava sukladno propisima države u kojoj primatelj usluge ima sjedište, poslovnu jedinicu ili prebivalište. Bitno je napomenuti da ne postoji obveza stvarnog plaćanja PDV-a nego se obveza iskazuje u poreznim i knjigovodstvenim knjigama te se istovremeno priznaje kao pretporez. *U slučaju da primatelj usluge (poduzetnik) nije porezni obveznik ili ako obavlja usluge koje su oslobođene oporezivanja, također je obvezan obračunati PDV kojeg je pružatelj usluge prenio na njega, ali u tom slučaju nema pravo na priznavanje pretporeza.

B2C (bussiness to costumer) –  ukoliko porezni obveznik obavlja određenu uslugu osobi iz inozemstva  koja nije porezni obveznik, tj. fizičkoj osobi, tada se usluga oporezuje prema mjestu pružatelja usluge. Navedeno znači da pružatelj usluge izdaje račun za izvršenu uslugu sa PDV-om obračunatim prema propisima svoje države.

·         O kakvoj vrsti usluge se radi?

Kada bi se sve usluge oporezivale prema temeljnom načelu, oporezivanje inozemnih usluga bi bilo više nego jednostavno. Naravno – postoje izuzeci koje ćemo ukratko navesti u nastavku.

Posredničke usluge, ali samo u slučaju ako se usluga pruža fizičkoj osobi. Dakle, ako posredničku uslugu pruža porezni obveznik drugom poreznom obvezniku primjenjuje se načelo B2B i usluga se oporezuje prema sjedištu primatelja usluge. No, u slučaju kada se posrednička usluga pruža fizičkoj osobi tada ona ima jednak porezni položaj kao i usluga u vezi koje se posreduje. Ukoliko porezni obveznik iz Hrvatske pruža posredničku uslugu fizičkoj osobi iz zemlje članice EU izdati će račun sa PDV-om. Ukoliko pak pruža uslugu osobi iz neke treće zemlje, pružatelj nema obvezu obračunavanja PDV-a. Posredničke usluge u vezi s nekretninama uvijek se oporezuju prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.

Usluge u vezi s nekretninama. Navedene usluge uvijek se oporezuju prema mjestu gdje se nekretnina nalazi te u tom slučaju ne postoji mogućnosti prijenosa porezne obveze. Pod takve usluge spadaju usluge posrednika i stručnjaka u vezi prodaje nekretnina, usluge smještaja, usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova i sl.

Usluge prijevoza. Usluge prijevoza putnika drugačije se porezno tretiraju od usluga prijevoza dobara. Prijevoz putnika oporezuje se razmjerno prijeđenim udaljenostima. Napominjemo da je međunarodni prijevoz putnika i prijevoz koji se odvija brodovima i zrakoplovima oslobođen PDV-a. Ukoliko se usluga prijevoza dobara obavlja osobama koje nisu u Europskoj uniji te koje nisu porezni obveznici tada se usluga oporezuje razmjerno prijeđenoj udaljenosti dok se unutar Europske unije usluga oporezuje sukladno mjestu početka prijevoza.  Usluga prijevoza dobara koja se odvija između dvije osoba koje su porezni obveznici oporezuje se prema načelu B2B dok je prijevoz dobara kod izvoza i prijevoz koji je uključen u carinsku osnovicu oslobođen PDV-a.

Usluge u kulturi i njima slične usluge te pomoćne usluge u prijevozu i usluge u vezi s pokretnim dobrima. Navedeno podrazumijeva usluge pristupa raznim sajmovima, izložbama, muzejima i slično. Ukoliko se takve usluge pružaju poreznom obvezniku mjestom oporezivanja smatra se mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju. No, ukoliko pak pružate pomoćne usluge u vezi sa ranije navedenim uslugama (npr. usluge organizatora) i to osobi koja nije porezni obveznik tada se mjestom oporezivanja smatra mjesto gdje se te pomoćne usluge stvarno obavljaju.

Usluge pripremanja hrane te usluge posluživanja i opskrbe hranom i pićem. Mjestom oporezivanja takvih usluga smatra se mjesto gdje se te usluge stvarno pružaju. Ukoliko se takve usluge pružaju na brodu ili u zrakoplovu, ali unutar područja Europske unije, usluge se oporezuju prema mjestu na kojem je prijevoz započet.

Ono što se u praksi najčešće pojavljuje odnosi se na ostale usluge. Pod takvim uslugama podrazumijevamo prijenos i ustupanje autorskih prava, oglašavanje, konzultantske usluge, usluge inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja, usluge obrade podataka, ustupanje informacija, bankarske i financijske transakcije, ustupanje osoblja, iznajmljivanje pokretne materijalne imovine (osim prijevoznih sredstava), telekomunikacijske usluge, elektronički obavljene usluge (*komunikacija putem elektroničke pošte ne smatra se elektronički obavljenim uslugom) i slično.

–          Pružanje navedenih usluga poreznom obvezniku u Europskoj uniji oporezuje se prema općem načelu B2B, dakle prema sjedištu primatelja usluge.

–          Pružanje navedenih usluga fizičkoj osobi u Europskoj uniji oporezuje se prema mjestu u kojem poduzetnik koji pruža uslugu ima sjedište.

–          Ukoliko se usluge pružaju osobi koja nije porezni obveznik te ima sjedište ili uobičajeno boravište izvan Europske unije, mjestom oporezivanja smatra se mjesto gdje primatelj usluge ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište. 

Autor članka Filip Jelić stručnjak je koji radi za tvrtku Fidestum.