Liderom se može postati, ali neki se rađaju kao lideri i imaju karizmu zbog koje će ih ljudi oko njih pratiti gdje god išli, slušat će ih što god govorili i uvijek će od njih očekivati nešto veliko, očekivat će da imaju odgovore na sva pitanja…

Izniman je to teret i “po putu” mnogi će sumnjati u sebe, ali one najbolje lidere, one s najviše samopouzdanja… nikad nećete čuti da postavljaju to jedno pitanje. To jedno pitanje koje razdvaja dobre od najboljih, piše ICT business.

“Radim li ovo kako treba?”

Steve Jobs nije postavljao to pitanje, bez obzira koliko sumnjao u uspjeh. Ne, on se postavljao uvijek, u svakom trenutku, na način koji sugerira da zna što radi, da zna gdje ide. Zato je svaki proizvod nazivao sjajnim, govorio je da osoba mora biti luda da ne kupi to što on nudi. Takav stav se isplatio i u takvog lidera su svi vjerovali, svjesni da ih vodi prema nekom cilju.

Ako osoba zastane, okrene se i pita glasno pitanje kao ovo, pobudit će sumnju i ona će se proširiti brzinom svjetlosti. Samim time, do cilja se teže dolazi.