U određenim uvjetima, prilikom raskida Ugovora o radu, poslodavac je obvezan isplatiti radniku otpremninu. Pravo radnika na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa ovisi, prije svega, o razlogu raskida ugovora o radu te navršenim godinama koje je radnik proveo kod poslodavca koji otkazuje Ugovor o radu. Više o svemu pročitajte u nastavku.

Zakonom o radu propisano je kada je otpremnina obveza poslodavca i pravo radnika. Da bi radnik imao pravo na otpremninu, potrebno je kumulativno ispuniti tri uvjeta:

1. Poslodavac otkazuje ugovor o radu
2. Otkaz nije uvjetovan ponašanjem radnika
3. Radnik je barem dvije godine neprekidno proveo u radu kod poslodavca koji otkazuje ugovor.

Neoporeziva otpremnina

Vezano za prvi uvjet, razlikujemo poslovno i osobno uvjetovani otkaz. Poslovno uvjetovani otkaz je otkaz od strane poslodavca zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, dok je osobno uvjetovani otkaz određen nemogućnosti radnika da uredno izvršava svoje obveze zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. Također, čest je slučaj otpremnina prilikom odlaska radnika u mirovinu.

Otpremnina je pravo radnika koji je najmanje dvije godine neprekidno proveo kod svog poslodavca. Prilikom izračuna iznosa otpremnine, potrebno je uzeti u obzir dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa kod tog poslodavca. Otpremnina se ne smije odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne bruto mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Pravilnikom o porezu na dohodak utvrđena je visina otpremnine koja se može radniku isplatiti neoporezivo. Otpremnine prilikom odlaska u mirovinu do 8.000,00 kuna, otpremnine zbog poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza do visine 6.400,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca i otpremnine zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti do visine 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca ne smatraju se primicima od nesamostalnog rada.

Primjer. Radnik Ivan Horvat bio je zaposlenik poduzeća ABC 7 godina i 11 mjeseci (s uključenim otkaznim rokom od dva mjeseca, određeno Zakonom o radu) te mu je uručen poslovno uvjetovani otkaz s danom isteka na 31.5.2014. Bruto plaća ovog radnika bila je 7.600 kuna u ožujku, 7.300 kuna u travnju te 7.800kn u svibnju. Poštujući sve navedene uvjete, izračun je kako slijedi :

Prosječna bruto plaća Ivana Horvata u posljednja tri mjeseca iznosila je 7.566,67 kuna [(7.600kn + 7.300kn + 7.800kn) / 3].
Radnik ima pravo na minimalno trećinu iznosa prosječne bruto plaće, u ovom slučaju, 2.522,22 kune za svaku navršenu godinu (7.566,67 / 3).
Izračunati iznos množimo s navršenim godinama rada kako bi dobili ukupni iznos otpremnine koja se isplaćuje radniku Ivanu Horvatu, odnosno sa 7 (jer 8.godina još nije navršena, nedostaje 1 mjesec). U konačnici dobivamo iznos otpremnine od 17.655,56 kuna (2.522,22*7 godina), koji je kao takav u cijelosti neoporeziv.

Oporeziva otpremnina

Naravno, ne postoji zabrana isplate otpremnina većih od prethodno navedenih iznosa, ali se razlika iznad neoporezivog smatra plaćom na koju se obračunavaju propisani obvezni doprinosi te porez i prirez.

Primjer. Ivana Ivić  je kod svog poslodavca provela 10 godina, nakon čega je osobno uvjetovanim otkazom došlo do raskida Ugovora o radu. Pravilnikom o radu njenog poslodavca propisano je pravo na otpremninu u iznosu od 7.000 kuna za svaku navršenu godinu. Ivana Ivić ima pravo na isplatu otpremnine u ukupnom iznosu od 70.000 kuna. Ako znamo da je Pravilnikom o porezu na dohodak propisan neoporeziv iznos od 6.400 kn za svaku navršenu godinu rada, lako možemo izračunati da je poslodavac u mogućnosti isplatiti Ivani Ivić neoporezivo 64.000 kuna. 6.000 kuna smatra se plaćom i oporezivo je. Ovdje je još važno napomenuti kako oporezivi iznos otpremnine od 6.000 kuna čini neto iznos pa je potrebno izračunati bruto iznos plaće na koji se obračunavaju obvezni doprinosi te porez i prirez.

Još jedan primjer oporezive isplate je slučaj sporazumnog raskida radnog odnosa. Uslijed takvog raskida, radnik sukladno Zakonu o radu nema pravo na otpremninu. U slučaju da je to pravo propisano nekim od izvora radnog prava, poslodavac je dužan radniku isplatiti ugovoreni iznos, a tako isplaćena otpremnina u cijelosti je oporeziva.

Zaključak

Pravo na otpremninu imaju radnici koji su zbog osobno ili profesionalno uvjetovanog otkaza raskinuli Ugovor o radu s poslodavcem ili pak odlaze u mirovinu. U radnom odnosu moraju biti neprekidno najmanje dvije godine, a iznos otpremnine ne smije biti manji od iznosa 1/3 prosječne bruto mjesečne plaće tri mjeseca prije raskida Ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Sa stajališta poslodavca, bitni su iznosi neoporezivih otpremnina od 6.400, odnosno 8.000 kuna. Svi više isplaćeni iznosi tretiraju se kao plaća i podliježu obvezi plaćanja doprinosa, poreza i prireza. U slučaju sporazumnog raskida Ugovora, ukoliko postoji obveza isplate otpremnine u nekom od izvora radnog prava, ili se poslodavac svojevoljno odluči na isplatu iste, cjelokupni iznos smatra se plaćom., odnosno dohotkom od nesamostalnog rada.

Članak napisao Mazars Cinotti Consulting

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr i www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.