Direktorima, bankarima, konzultantima, administrativnom osoblju, prodajnim predstavnicima i svim ostalima iz slične branše, poslovne prilike i pravila nalažu određenu kulturu odijevanja u okviru njihovih radnih mjesta. Je li moguće da tvrtka navedenim zaposlenicima kupi radnu odjeću (odjela, košulje, bluze i sl.), a bez dodatnih poreznih opterećenja, pročitajte u nastavku.

Odvjetnici su se unutar svoje Komore izborili da im određen broj odijela, cipela, kravata, bluza pa čak i kišobrana poslodavac može priskrbiti bez obračunavanja plaće u naravi. No, što je s ostalima? Mogu li ostali poslodavci svojim zaposlenicima, sukladno zakonskim odredbama, kupiti radnu odjeću u vidu odjela, košulja i kravata, a da pritom ne moraju obračunavati poreze i doprinose na temelju plaće u naravi?

Zakonom je propisano da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa. S druge strane, definirano je i da se primicima od nesamostalnog rada ne smatraju primici koje poslodavac omogućuje radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca. Propisano je da se navedeno osobito odnosi na posebnu radnu odjeću obilježenu nazivom ili znakom poslodavca.

Porezna uprava se u nekoliko svojih Mišljenja ograničavala isključivo na odvjetničke urede u kojima se zauzimao stav da se troškovi u svezi s nabavom odjeće za službene potrebe za odvjetnike, odvjetničke vježbenike i druge zaposlenike odvjetničkog ureda ili odvjetničkog društva, pod određenim uvjetima, ne smatraju primicima od kojih im se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada.

U trenutno važećim propisima (konkretno, u Pravilnik o službenoj odjeći odvjetnika) zanimljivom smatramo konstataciju da pravo na radnu odjeću imaju i odvjetnički vježbenici i drugi zaposlenici u odvjetničkim uredima. Smatramo da iz navedenog proizlazi da i drugi zaposlenici u odvjetničkim uredima, oni koji nisu ni odvjetnici ni javni bilježnici, također imaju pravo na odjela, košulje i sličnu odjeću. Drugim riječima, mišljenja smo da postoji mogućnost da se navedena odjeća može smatrati radnom odjećom i kod ostalih poslodavaca u tvrtkama koji se bave poslovima u kojima poslovna kultura  nalaže  specifičan  način  odijevanja. U svrhu smanjenja poreznih rizika trebao bi postojati službeni dokument (npr. interni pravilnik) koji propisuje određeni način odijevanja za pojedina radna mjesta.

Vezano za isticanje naziva ili znaka poslodavca na radnoj odjeći, nigdje u Zakonu nije izrijekom naznačeno gdje isti mora biti pozicioniran. Drugim riječima, nije definirano da li znak, odnosno naziv mora biti s vanjske strane odjela ili košulje. Kako bi potvrdili navedeno stajalište, uputili smo i Zahtjev za mišljenjem u Ministarstvo financija. U nastavku je dio iz navedenog Mišljenja(Kl:410-01/14-01/0907;Ur.br.:513-07-01-14-02, Zagreb, 25. srpnja 2014.):

Napominjemo da poreznim propisima nije propisano kakva je radna odjeća neophodna za obavijanje poslova u okvirima određenog radnog mjesta,  nisu propisana niti  mjerila odnosno kriteriji koji određuju prava zaposlenika na radnu odjeću, a isto tako nije propisano na kojem mjestu radna odjeća treba biti obilježena nazivom iii znakom poslodavca.

Dakle, Porezna uprava se u svojem Mišljenju ogradila od toga što se smatra radnom odjećom te na koji način ista mora biti označena.

Kako je Hrvatska punopravna članica Europske unije, valja napomenuti i trenutnu praksu u nekoliko europskih zemalja u kojima se potegnulo pitanje odijela kao radne odjeće. Naime, kod pojedinih zemalja je praksa da se radnom odjećom smatra samo odjeća koja se kao takva ne može koristiti izvan radnog okruženja. Kao primjeri se navodi odjeća vatrogasaca, djelatnika gradske čistoće, vrtlara i slično. Kod odijela se zauzima stav da se ista mogu koristiti i izvan radnog mjesta, odnosno u privatne svrhe te da kao takva ne zadovoljavaju karakteristike radne odjeće.

Zaključak

Radna odjeća u vidu odijela i ostale slične odjeće (košulje, kravate, bluze, marame) zakonskim propisima izrijekom je omogućena samo odvjetnicima, odvjetničkim vježbenicima i ostalim zaposlenicima u odvjetničkom uredu, a da pritom ne dolazi do dodatnih poreznih implikacija. S druge strane, proizlazi da trenutnim zakonskim okvirom nigdje nije zabranjeno da se u sličnim branšama (konzultanti, bankari, prodajni predstavnici i sl.) zaposlenicima omogući navedena odjeća bez dodatnih poreznih opterećenja.

Iako smatramo da trenutna zakonska rješenja ne zabranjuju kupovinu predmetne odjeće uz pretpostavku da je ista nužna za obavljanje djelatnosti, smatramo da bi poslodavci minimalno trebali internim pravilnikom definirati način obveznog odijevanja u okviru pojedinog radnog mjesta. Na takav način bi se značajno umanjio, ali ne nažalost i u potpunosti eliminirao rizik oporezivanja porezom na dohodak takve prakse jer još nije izvjesno postupanje Porezne uprave u ovim situacijama.

Što će biti u budućnosti, odnosno hoćemo li se prihvatiti navedene europske prakse ili odvjetnici ipak neće izrijekom ostati jedini povlašteni – vrijeme će pokazati. 

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr i www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.