Gospodarska kriza u Hrvatskoj promovirala je nelikvidnost kao prvu i osnovnu temu gospodarstva. Nelikvidnost je dalje uzrokovala razne pokušaje rješenja u zakonodavstvu.

Danas je svima jasno da je osnovni problem ne kome i po kojoj cijeni prodati robu ili uslugu, nego kako to naplatiti. Većina poslovne energije danas se troši na pregovore o osiguranju plaćanja i analizama kupaca. Naš fokus nije više u našem poslu, nego u naplati našeg posla. Svatko ima osobna iskustva i zna koliko je izgubio kroz predstečajeve, stečajeve i brisanja svojih kupaca. Je li vaš proizvod odličan ili loš nije važno. Bitno je kakav je kupac. Važno je znati da se promjenio i razlog neplaćanja. Nekad je razlog bio prihvatljiv, npr. kupac nije zadovoljan isporučenim. Danas je razlog neplaćanja kupca "jer njemu nisu platili njegovi kupci".

Mi smo propisima taj razlog nažalost legalizirali. Rijetki imaju poziciju danas uvjetovati avansno plaćanje. U takvim okolnostima oprez je nadvladao povjerenje, kotač se usporio, prihodi i svaka aktivnost ide prema dolje. Uvjeravanje privatnih investitora da trebaju više ulagati nije dovoljno, jer oni odluke neće donijeti kada ih netko uvjerava, nego kada steknu povjerenje da ih sustav štiti. Investicije se prije svega štite tako da se osigura naplativost poslovanja.Što naše institucije prezentiraju gospodarstvu kad je u pitanju naplativost? Koji se rezultati prikazuju kao postotak naplativosti dugova? Što naš sustav nudi vjerovnicima, kad im dužnik ne plati?

Različiti podaci
Službeni podaci koje će iznijeti naše državne institucije, ali i HGK, HUP, HUB te svi kojih je tiče nelikvidnost na upit koji se postotak potraživanja naplaćuje u stečajevima biti će različit i sezat će do 30 posto. Kako dulje pratim ovu materiju, zaintrigiralo me kako su naše institucije utvrdile taj podatak o naplativosti u stečaju. Za takvo što postoji jedan ispravan način, da se od sudova pribave konkretni podaci. Nakon što sam zatražio službeni podatak od suda, saznao sam da taj podatak od suda nije nitko tražio. Ne samo to, nije ga moguće niti dobiti bez posebne provjere jer se taj podatak na sudovima sustavno ne evidentira. Ipak, postoji izvor iz kojeg službene institucije pribavljaju podatak o naplativosti potraživanja u stečaju, u Hrvatskoj.

Taj podatak kasnije, po logici stvari, prenose svi jedni od drugih, mada mnogi ne znaju od kuda je potekao. Izvor je organizacija Doing business koja za potrebe Svjetske banke pribavlja takav podatak za sve zemlje. Ovi podaci se dalje koriste u različite službene svrhe EU i nacionalnih institucija, te se prema njima donose zaključci i mjere. Prema tim, javno putem interneta dostupnim podacima, u Hrvatskoj je naplata u stečajevima 30,3 posto. Je li taj podatak točan, te ako nije, kako i zašto se do njega došlo? Da bi takav podatak bio nedvojbeno netočan, mora biti značajno različit od stvarnog podatka. Ovaj podatak se može i danas na određeni način provjeriti. Ministarstvo financija ima svoje konkretne podatke u kojem postotku naplaćuje svoja porezna potraživanja u stečajevima. Za vjerodostojan podatak, potrebno je samo razlučiti neosigurana porezna potraživanja od onih s hipotekama i davanja za radnike.

U tom najvećem dijelu čistih poreznih dugova država je u istom statusu kao i gospodarstvo. To je referentan podatak i mogao bi se uzeti kao stvarna naplativost u stečaju za sve gospodarstvenike.Takvih potraživanja država (i gospodarstvo) u stečajevima ne naplaćuje više od 5 posto. Na gornji način se to može uvijek provjeriti. Kako dakle, dolazi do razlike od šest puta većeg postotka koji objavljuje Doing business? Za tu organiziciju podatke pribavljaju ugledni stručnjaci Svjetske banke i Sveučilišta Harvard, kako je naznačeno. Može li se zaključiti da oni griješe u tom razmjeru? Kad se provjeri metoda pribavljanja podatka, tada i odgovor postaje logičan. Podatke za Svjetsku banke Doing business pribavlja anketno na način da ispituje percepciju različitih subjekata u pojedinim državama. Anketnim ispitivanjem se ispitanike pita koje je njihovo mišljenje, što im se čini tj. koja im je percepcija postotka naplativosti potraživanja u stečaju. 

Statistički problem
Jedini tko bi mogao na taj način samo približno dati vjerodostojan odgovor su stečajni suci. Međutim, njima se ne postavlja takav upit, a upitno je da li bi oni bili ovlašteni ispunjavati takve ankete. Dakle, riječ je o tipičnom statističkom problemu koji nastaje točnim prosjekom dobivenim iz netočnih i neprovjerenih podataka. Kada nam je konačan rezultat simpatičan, nemamo interesa provjeravati ga. Tako rade i druge zemlje, ali to nam nije opravdanje. Smatram da je za pravilne odluke nužan istinit i točan podatak.Zašto je to važno? Jer smo i dalje u stanju visoke nelikvidnosti i primorani smo tražiti zakonska rješenja koja će dati sigurnost naplati i otkočiti gospodarstvo. Nelikvidnost je izraženije hrvatski nego globalni problem. Pogrešan je zato zaključak da treba samo ubrzati naše sudske postupke. Tako da dobar rezultat (30,3%) dođe brže, a ne sporije. Međutim, rezultat nije točan, a time je i zaključak pogrešan. Bržim ili kraćim npr. stečajem iskreno nećemo postići korist za vjerovnike. Hoće li prosječan gospodarstvenik biti zadovoljan ako mu sustav osigura da naplati stvarnih 5% svog potraživanja za dvije ili osam godina nema razlike. Nitko nije spreman prodati robu da bi konačno naplatio 5%, niti ako mu jamčimo da će ih naplatiti odmah.

Povjerenje i zakoni
Naravno da će trebati promjeniti pravila koja ne daju rezultate. Važno je samo prije bilo čega odrediti što je cilj. Je li to percepcija o sebi ili su to stvarni rezultati koje ćemo pouzdano mjeriti. Je li to brzina postupaka bez naplate ili je to pouzdana naplata. Smatram da je pouzdana naplata ključ sigurnosti u poslovanju. Sigurnost je temelj povjerenja, a bez povjerenja niti najbolji zakoni nemaju smisla. Kada smo 2006. godine mijenjali Stečajni zakon u cilju da smanjimo broj od 30.000 tada blokiranih poduzeća, napisao sam članak da se to neće postići tim zakonskim rješenjima. Pitanje je hoćemo li ponoviti pogreške iz dosadašnjh promjena zakona ili smo spremni pristupiti problemu iskrenije.