Potaknuti razvojem novih tehnologija, sve više zaposlenika na svim razinama ne može se potpuno odreći posla. S jedne strane postoje pritisci poslodavaca, no s druge strane zaposlenici ne shvaćaju da je odmor važan. Recentna istraživanja pokazuju da se razina stresa smanjuje samo ako se tijekom slobodnih dana čovjek zaista odmara. Kod onih koji su i na nekoj plaži u stalnom kontaktu s kompanijom razina stresa se ne smanjuje. “Radni odmor” je tako, zapravo, vrijeme bačeno u vjetar. Zaposlenik se nije nije odmorio, a nije ni radio punim kapacitetom. Zbog toga se prekidanje veza s poslom može promatrati i kao zdravstveno, ali i kao etičko pitanje.

Isprike, isprike
Koje od ovih izjava vrijede za vas?
A) Dobijem 15 plaćenih slobodnih dana godišnje i upotrijebim ih – bez osjećaja krivnje.
B) Dobijem 15 plaćenih slobodnih dana godišnje, ali osjećam grižnju savjesti ako ih upotrijebim.
C) Nisam uzeo slobodan dan već godinama. Ja sam odan svojoj kompaniji ili poduzeću i ponosim se time.
D) Radim sam za sebe i ne uzimam slobodne dane. Ako ne radim, ne zarađujem.
Čak i ako ste izabrali A sigurno poznajete ljude iz preostale tri kategorije. U SAD-u se zaposlenici ponose činjenicom da rijetko ili nikada uzimaju slobodne dane. Mora se zaraditi za život i mnogi vole svoj posao, pa je ustezanje od uzimanja slobodnih dana opravdano, točno? Ne, nije. Ostavljanje posla na nek vrijeme nije samo prihvatljivo, to je etička obaveza. Evo zašto. S obzirom na broj plaćenih slobodnih dana koje dobivaju radnici, SAD je pri dnu ljestvice 49 zemalja, prema podacima kompanije za savjetovanje o ljudskim resursima Mercer. U većini velikih kompanija u toj državi, radnicima je dodijeljeno u prosjeku 15 slobodnih dana s plaćom, osim praznika. Ta brojka možda zvuči impresivno, ali se mora uzeti u obzir situacija u drugim zemljama: Australci, Talijani, Latvijci i Japanci dobiju 20 slobodnih dana, Šveđani i Grci dobiju 25, Litavci dobiju 28, a Finci i Francuzi dobiju 30. Zamislite šest tjedana plaćenog godišnjeg odmora svake godine – bez grižnje savjesti. To je u SAD-u teško zamisliti. Mnoge zemlje propisuju plaćene odmore, ali SAD nije jedna od njih, pa je sasvim moguće da mnoge kompanije gledaju na slobodne dane kao povlasticu, beneficiju, nešto izvan onoga što su dužni ponuditi. Ali iz etičkih razloga ozbiljna je pogreška za poslodavce gledati na godišnje odmore na taj način, a jednako je pogrešno da se radnici osjećaju nelojalni svojem poslodavcu ili svojim kolegama kada uzmu slobodne dane. Kakve veze ima etika s godišnjim odmorima? Prisjetino se pet osnovnih principa etike: ne čini štetu, učini stvari boljima, poštuj druge, budi pravedan i budi pun ljubavi. Također, prisjetite se da se etičke odgovornisti ne odnose samo na to kako tretiramo druge nego i na to kako tretiramo sami sebe. Iako je etika u osnovi štit protiv samoljublja, ispravno je i dobro tretirati samog sebe s poštovanjem, poštenjem i sućuti, te izbjegavati oštećivanje samog sebe.

Valja razmotriti dvije stvari: kako se zaposlenik osjeća nakon dugotrajnog rada bez odmora te kako se osjeća u vrijeme i nakon “ljekovitog” vremena na plaži. Možete li zaista raditi najbolje što možet kada su baterije prazne? Uzimanje odmora s vremena na vrijeme omogućuje da se posao radi najbolje što se može, a to je jedan od razloga zašto su slobodni dani etičko pitanje. Drugi razlog zašto je etički uzeti s vremena na vrijeme slobodne dane jest što dugujemo sami sebi da se odmorimo. Etički argumenti za uzimanje slobodnih dana su zapravo slični onima za ostajanje za vrijeme bolesni. Učiniti pravu stvar za sebe i za svoje klijente znači da kada ste prehlađeni ili imate gripu trebate ostati kod kuće i oporaviti se. Biti etična osoba također znači iskoristiti svoje slobodne dane svake godine, iz poštovanja prema i sebi samima i prema onima kojima pružate usluge. Pogledajmo neke najučestalije razloge za neuzimanje slobodnih dana. “Radim za sebe”, “Moj poslodavac ne daje plaćene slobodne dane”, “Dobio sam otkaz i moram raditi”, neka su od najčešćih objašnjenja zašto radnici ne idu na odmor.Nevoljkost za odustajanja od nekih budućih prihoda je razumljiva, posebno u našoj ekonomiji. Ali kako često je to isprika, a ne točan prikaz nečije financijske ili poslovne situacije? Uzimanje godišnjeg odmora ne mora značiti kockanje za visoke svote u Las Vegasu ni let prvim razredom za Sydney, ma koliko zabavni takvi putovi bili. Kako “odmori kod kuće” postaju sve popularniji, vrijeme izvan posla može značiti i ništa drugo nego spavati do kasno, gledati filmove i jesti mnogo nezdrave hrane kod kuće. Radimo mjesta u kućnom proračunu za obroke, odjeću i prijevoz. Ne bi li također trebali napraviti mjesta u kućnom budžetu za godišnje odmore? “Ja volim svoj posao i osjećam se loše kad nisam na njemu”, također je razlog koji često navode radoholičari. Možda je vrijeme za pronalaženje hobija. Ovo podsjeća na film Godtreya Reggia iz 1982. godine “Koyaanisqatsi”. Naslov je riječ iz jezika Indijanaca Hopi za “život bez ravnoteže”. Izvrsno je biti oduševljen svojim poslom, ali bogat život koji ima neko značenje uključuje i stvari izvan posla. Ako većina suradnika ne uzima slobodno dane, onda je i članu tima kojem je potreban odmor neugodno otići i prebaciti svoja zaduženja na druge. Izbjegavanje stvaranja dodatnog stresa za svoje kolege je vrijedno hvale, ali svi imaju pravo (etičko, ako ne i legalno) na nešto slobodnog vremena.

Tvrtka može i bez vas
Ja sam jedini na poslu koji može obavljati moje dužnosti.” Lijepo je osjećati se željenim ili potrebnim, ali malo nas je doista nužno, koliko god mi to ne htjeli priznati. U većini slučajeva, izjava da vi, i samo vi, možete raditi svoj posao je iluzija o vlastitoj veličini, a ne slika stvarnosti. “Osjećam grižnju savjesti kad odem na odmor.” Ako još niste uvjereni da je uzimanje slobodnih dana etičko, možda je vrijeme da porazgovarate s pouzdanim savjetnikom o tome zašto osjećate da niste zavrijedili izlet u planine, ili na obalu, ili pak neko vrijeme samo za sebe. Imate razloga da se osjećate dobro pri ispravnom postupanju prema samome sebi, a odmori, kakogod ih odlučite provesti, odgovaraju vam na najbolji mogući način. Provjeravanje e-maila, preuzimanje telefonskih poziva povezanih s poslom i čitanje materijala povezanih s vašim poslom nisu elementi pravog odmora. Poslovni odmor ima jednako toliko smisla kao i pojavljivanje na poslu u kratkim hlačama i majci bez rukava s margaritom u ruci. Listi stvari za koje postoji pravo vrijeme – vrijeme da se rodi, vrijeme da se umre, vrijeme za plač i vrijeme za smijeh – moglo bi se dodati “vrijeme za posao i vrijeme za dug odmor”.