Prema stravu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-802/2012 odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja zbog revizije na odluku o izuzeću suca.Rješenje kojim se odbija zahtjev za izuzeće suca može pobijati samo u žalbi protiv presude u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP, pa je odluka o tome sastavni dio drugostupanjske presude u kojoj sud ocjenjuje osnovanost navedenog žalbenog razloga i ocjenu u tom pravcu navodi u obrazloženju te presude. Odluka drugostupanjskog suda u tom pravcu ne može se smatrati posebnim rješenjem protiv kojeg bi bila dopuštena posebna revizija (kad nema niti posebne žalbe), pri čemu nije od značaja što je drugostupanjski sud nepotrebno izrazio svoju odluku i u izreci. Zbog toga revizijski sud u predmetu Rev-x 248/08 nije ništa propustio, jer je odlučujući o reviziji protiv drugostupanjske presude odlučio o svemu o čemu je trebalo odlučiti. Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti za donošenje dopunske odluke u smislu odredaba čl. 377.a ZPP.

Tržišna vrijednost i fiducija

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br  Revt-128/2005 predlagatelj osiguranja postaje punopravni vlasnik stvari "za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet". Tužena je dakle postala punopravna vlasnica svih nekretnina (onih u Kutini i onih u Krku) koje su joj prenesene u vlasništvo radi osiguranja za cijenu od 3.500.000 ATS uvećanu za kamate, troškove i porez na promet. Nije odlučna tržišna vrijednost nekretnina.  Ako vrijednost stvari ne dostiže iznos tražbine koja je bila osigurana, rizik snosi predlagatelj osiguranja. Njegova je tražbina prestala bez obzira na to što je možda  vrijednost stvari na kojoj je stekao punopravno vlasništvo niža od iznosa tražbine. Ako je vrijednost stvari veća od iznosa tražbine, rizik snosi protivnik osiguranja i on ne može, nakon što je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik, tražiti da mu ovaj vrati vlasništvo stvari dokazujući da njezina vrijednost premašuje iznos tražbine. Ako naime protivnik osiguranja ne obavijesti predlagatelja osiguranja na način propisan u čl. 277. st. 1. i 2. OZ zahtijeva li da se stvar proda putem javnog bilježnika ili ako javni bilježnik ne uspije stvar prodati nastupa zakonska presumpcija iz čl. 277. st. 5. OZ, tj. smatra se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik