Prema stavu Viskog trgovačkog suda RH u presudi br. Pž-2297/07 u vijeću sastavljenom od sudaca Ivica Omazić, Vesna Buljan i Tatjana Kujundžić Novak zaključeno je da u odnosu na dogovoreni način plaćanja i žalbene prigovore da tužitelj ne može tražiti isplatu cijele tražbine u novcu, već za 50% duga može zahtijevati činidbu – sklapanjem kompenzacije za robu, treba kazati da robna kompenzacija podrazumijeva zamjenu potraživanja za neku materijalnu imovinu pa ako su se stranke ugovornom odredbom sporazumjele da će dužnik svoju novčanu obavezu kompenzirati, ali pri tome nisu navele vrstu robe koju dužnik mora predati, odnosno vrstu usluga koje mora ispuniti vjerovniku, a o tome među strankama nema ni naknadnog sporazuma, smatra se da klauzula o ispunjenju novčane obaveze kompenzacijom nije ni unesena. Slijedom navednog naloženo je tuženiku kao dužniku novčano isplatiti dug.

Nije dopuštena tužba ako je primljena ovjerena zadužnica

Prema stavu Viskog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-5930/11 donesenoj po suca mr.sc. Srđan Šimac ističe se da je zadužnica je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis izdavatelja, kojom on daje suglasnost da se, radi naplate tražbine određenog vjerovnika, zapljene svi računi koje on ima kod pravnih osoba, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom danom u toj ispravi, iizravno isplaćuje vjerovniku. Ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenje o ovrsi. Kod takvog stanja stvari vjerovnik ne može ostvariti drugu ili bolju zaštitu tužbom, od one koju pruža zadužnica niti mu je to pored zadužnice dopušteno. Zato je provostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio kad je odbacio tužiteljevu tužbu, prethodno prihvativši prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.  

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik