Iz sudske prakse: Bolovanje se ne provodi nužno kod kuće

Autor: Mićo Ljubenko , 14. svibanj 2013. u 22:00
Mićo Ljubenko

Prema stavu Županijskog suda u Bjelovaru u odluci br. Gž-1253/2000 ističe se kako tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju navodi, da se ugovor o radu otkazuje temeljem čl. 106. Zakona o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa koje se sastoje u tome, što je komisija za kontrolu korištenja bolovanja tuženika dana 7. 10. 1998. godine u 10,20 sati utvrdila da se tužitelj nije nalazio kod kuće i nije koristio bolovanje u svrhu liječenja. Prema odredbama st. 1. čl. 106. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga, ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio radne obveze na dan 7. 10. 1998. godine, zbog toga što se nije nalazio kod kuće, odnosno da bi se radilo o skrivljenom ponašanju tužitelja. Nesporno je među strankama da se je tužitelj na dan 7. 10. 1998. godine nalazio na bolovanju i to od 14. 7. 1998. godine. Na osnovu iskaza tužitelja čiji iskaz je potkrijepljen iskazom svjedokinje M.D. sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj dana 7. 10. 1998. godine išao u bolnicu u V. radi ugovaranja EMG snimanja za koje je dobio uputnicu dana 30. 9. 1998. godine, kako to proizlazi iz povijesti bolesti za tužitelja, a vozio je i svoju majku M.D. u bolnicu koja je i ostala u bolnici toga dana, kako to proizlazi i iz njezinog otpusnog pisma. Osim toga, iz povijesti bolesti za tužitelja proizlazi i da tužiteljeva ozljeda zbog koje se je nalazio na bolovanju nije takove prirode da bi bio vezan za kuću, pa što više i da je bio od liječnika upućen da sam ugovori snimanje.

Produljenje bolovanja ne mora se odmah dostaviti 

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-528/2005 ističe se da je sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem: – da je tužiteljica je 12. listopada 2001. godine zbog privremene nesposobnosti za rad započela s bolovanjem; – da je nesposobnost za rad trajala je duže nego što je to u potvrdi bilo uneseno kao očekivano; – da je tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice s nadnevkom 25. listopada 2001. godine; – da je 30. listopada 2001. godine tužiteljica je dostavila tuženiku izvješće o bolovanju (isto je trajalo od 12. listopada 2001. do 31. listopada 2001. godine) i to uz zahtjev za zaštitu prava. Na tako utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili pobijanu Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonitom i prihvatili tužbeni zahtjev. Naime, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili, da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 76. st. 1. ZR obavijestila tužitelja o privremenoj nesposobnosti za rad i donijela liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju. Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor tuženika, kojeg ponavlja u reviziji, da je tužiteljica trebala ponovno zatražiti potvrdu o trajanju bolovanja kada ono nije trajalo u očekivanom trajanju po prosudbi liječnika. Dakle, navedena okolnost nije opravdan razlog za otkaz radnog odnosa temeljem odredbe čl. 106. st. 1. podstavka 3. ZR kako se to navodi u reviziji. Nasuprot tome, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu čl. 108. st. 1. ZR kada su zaključili, da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti, nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik

Komentirajte prvi

New Report

Close