Suradnja poslovnog sektora i visokog obrazovanja radi razvoja i prijenosa novih tehnologija jedna je od mantri koja se ponavlja u svakoj strategiji razvoja kao jedan od najučinkovitijih načina za povećanje konkurentnosti gospodarstva, odnosno stvaranje proizvoda i usluga s visokom dodanom vrijednošću.

Iako su primjeri takve suradnje još, na žalost, vrlo rijetki u hrvatskim prilikama, jedna mala zagrebačka tvrtka imala je upravo takav razvojni put. Koios savjetovanje visoko je specijalizirana informatička tvrtka izrasla iz suradnje Privredne banke Zagreb sa stručnjacima zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Ima 16 zaposlenih, redom programera konzultanata, a administrativnog osoblja uopće nemaju, otkriva direktor i suvlasnik Stjepan Pavlek. Vlasnika je devet – šest sadašnjih i bivših zaposlenika te tri profesora FER-a. Koios trenutačno radi na projektima u šest europskih zemalja, a prihod im se lani udvostručio sa 2,54 na gotovo pet milijuna kuna. Pritom je širenje poslovanja pratilo i novo zapošljavanje te su lani broj zaposlenih povećali s devet na 16.  

Dijele vlasništvo, ne bonuse
Sve je počelo 2004. godine, kada je PBZ na FER-u zatražio pomoć tražeći savjetnike za data warehousing rješenja, tada još novoj i u hrvatskim razmjerima slabo poznatoj tehnologiji koja omogućuje objedinjavanje podataka o korisnicima najrazličitijih proizvoda pojedine banke. Osim tri profesora s FER-a, koji su i sada suvlasnici Koiosa, kao konzultanti u projekt su se uključili Stjepan Pavlek i njegovih četvero kolega, netom diplomiranih FER-ovaca. No, kako je angažman na PBZ-ovim projektima rastao, nakon četiri godine odlučuju osnovati tvrtku. Većinski udio drži Pavlek, što dijelom odražava i razinu njegova angažmana, ali i konzervativnu crtu hrvatskog poduzetničkog svijeta – da se na tvrtke bez većinskog vlasnika, bez "gazde", gleda kao na nestabilne. Osam je originalnih osnivača tvrtke, ali im se kao suvlasnik nedavno pridružio i jedan od novih kolega, kojega su željeli partnerstvom čvršće vezati uz budućnost tvrtke. Pavlek kaže kako mu je žao što se takav način nagrađivanja u Hrvatskoj ne koristi u većoj mjeri. "U Hrvatskoj postoje veliki otpori prema tome da se vlasništvo dijeli. Doista ne vidim što se time gubi. Usto, nije riječ o trošku, kao što je slučaj s bonusima", kaže Pavlek. 

Razvijaju nove aplikacije 
Primjer Koiosa je još jedan dokaz da treba imati hrabrosti i iskoristiti puni potencijal mladih stručnjaka. Naime, Pavlek ističe kako netom diplomirani stručnjaci kad se zaposle često zapnu na dnu hijerarhije u nekoj kompaniji, koja time zapravo mnogo gubi jer upravo takvi mladi stručnjaci zapravo raspolažu "najsvježijim" znanjima o najnovijim dostignućima. No, mladi tim iza Koiosa postizao je odlične rezultate, pa je tako Koios trenutačno angažiran na sličnim projektima u čak šest podružnica UniCredita u regiji. Prije tri godine Koios savjetovanje počinje s razvojem vlastitih aplikacija za financijsku industriju, a Pavlek otkriva kako im jedinstvenu prednost pruža odlično poznavanje poslovnih procesa u banci zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu rada s PBZ-om. Jedna od njihovih aplikacija, Koios Banking Product Designer, omogućuje znatno brže kreiranje novih bankovnih proizvoda, s obzirom na to da je inače za, primjerice, novi kredit s izmijenjenim načinom obračuna s čisto tehnološke strane potrebno i do dvije godine rada na prilagodbi informatičkih aplikacija. Druga aplikacija, koja je trenutačno u fazi isprobavanja, omogućit će automatizaciju dijela procesa u poslovanju banke. Pavlek dodaje kako najnoviji iskorak tehnologije u financijskoj industriji predstavlja tzv. Big Data – aplikacije koje omogućuju povlačenje i obradu podataka iz puno raznovrsnijih izvora – primjerice, društvenih mreža.Na pitanje stvara li naš obrazovni sustav dovoljno kvalitetne stručnjake Pavlek bez zadrške kaže kako su oni jako zadovoljni, dodajući da je lani, kada su povećavali broj zaposlenih, bilo puno odličnih kandidata. 

Ne traže 'gotova čovjeka'
Dodaje kako po njegovu mišljenju tvrtke često pogrešno traže gotovog čovjeka. "Ne možemo tražiti da tek dođu s fakulteta a da sve znaju. Nama je bitno da razumiju tehnologiju i brzo uče", kaže Pavlek. U Koiosu ističu kako jedini u regiji imaju vlastita softverska rješenja za vrednovanje i određivanje cijene swap ugovora i opcija te optimalnu alokaciju kolaterala. Među većim projektima na kojima su radili za PBZ, osim dizajna modela podataka za glavno skladište podataka te izrade procedura za punjenje i održavanje skladišta podataka, u Koiosu navode sustav za regulatorno izvješćivanje vezano uz kapitalne zahtjeve, likvidnost i kamatni rizik; izradu aplikacije za proces kreditnog zahtjeva te izradu aplikacije za dizajn financijskih proizvoda i na temeljene internetska stranica za javnu ponudu proizvoda.

Apsurdni državni poticaji

'Milijun kuna za licencije? Ni u snu?'

Na pitanje koliko zapravo država doista pomaže i potiče razvoj tvrtki poput Koiosa Pavlek odgovara kako i ovdje problem nastaje kada ciljevi i mjere dođu na razinu provedbe. "Obradovalo me kad sam prvi put čuo kako se u sklopu Poduzetničkog impulsa izričito navodi namjera poticanja tvrtki za razvoj softvera orijentiranih k izvozu. Nama bi mnogo značilo da možemo više ljudi zaposliti na razvoju aplikacija. No, kad su objavljeni uvjeti natječaja, ispostavilo se da se na plaće može odnositi samo 50 posto vrijednosti projekta. A kako se razvija softver? Pa tako da programer čija plaća stoji godišnje 200.000 kuna radi na računalu vrijednom pet tisuća kuna. Ako imamo pet programera, njihove plaće koštaju milijun kuna godišnje i nema šanse da potrošimo još milijun. Na što? Možemo nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća potrošiti na licencije za softver koji tim programerima treba za rad, ali milijun… ni u snu", zaključuje Pavlek.