Bacite li pogled na čitateljske forume pa i na poneko javno glasilo, morat ćete zaključiti da je pismenost u Hrvata pala na niske grane. Od tolike mase ljudi koji brkaju padeže, ne razumiju tuđice i pogrešno tvore futur, mnogi su i zaposleni. Neki nedvojbeno komuniciraju sa strankama i poslovnim partnerima. Sastavljaju narudžbe, cjenike i upute. Pišu ponude. Ako je čitatelj njihovih napisa pismen koliko i oni, nema velike štete. No, što ako je pismeniji pa odbije imati posla s poduzećem čiji se zaposlenici nisu potrudili svladati ni banalna pravila koja reguliraju “ije” i “je”?
Tolerancija polupismenim
U skoroj budućnosti pismenost hrvatske radne snage bit će i gora nego što je danas. U istraživanju znanja i vještina provedenom 2009., 20 posto hrvatskih 15-godišnjaka pokazalo se potpuno nepismenim. U čitalačkoj pismenosti, naši su 15-godišnjaci zauzeli 36. mjesto među 74 proučene države, što je za šest mjesta lošiji plasman od onog zabilježenog u jednakom istraživanju iz 2006. U anglosaksonskim zemljama također hara polupismenost, no tamošnji su poslodavci stroži prema kandidatima sa skromnim jezičnim vještinama. U Velikoj Britaniji, istraživanje provedeno na Sveučilištu u Hertfordshireu otkrilo je da 77 posto poslodavaca kandidatima zamjera slabo poznavanje gramatike, dok ih samo 34 posto odgovara da ih smeta pretjerivanje u životopisima. Anketiranim je poslodavcima loša gramatika najupečatljivija od svih osobina zapaženih kod kandidata, računajući i pozitivne i negativne. Primjerice, relevantno radno iskustvo važno je za 46 posto, a visoka radna etika za 43 posto poslodavaca. Gramatičke pogreške, očito, upadaju u oči više od bilo čega drugoga. U nedavnoj kolumni u Harvard Business Reviewu, osnivač iFixita Kyle Wiens bez uvijanja je poručio da ne zapošljava ljude koji se slabo služe s gramatikom i kojima jezik općenito nije jača strana. “Tko vjeruje da je apostrof bio jedan od dvanaest apostola ne može dobiti posao u mojoj kompaniji”, napisao je Wiens. Taj je vrlo čitan članak privukao i brojne komentare, od kojih su neki primijetili i da je sam Wiens napravio nekoliko blažih pogrešaka, upotrijebivši kolokvijalne umjesto književnih engleskih konstrukcija.
Griješi u jeziku pa i drugdje
“Neki će nazvati moj pristup gramatici ekstremnim (…), ali imam nultu toleranciju prema gramatičkim pogreškama zbog kojih ljudi ispadaju budale. Iako ne mislim da ljudi koji ne znaju pisati zaslužuju udar munje, pogubljenje sjekirom i ukop u neoznačenom grobu, smatram da ih treba zaobići pri zapošljavanju, makar inače bili kvalificirani za radno mjesto”, nastavlja Wiens, čiji je internetski iFixit.com najveći svjetski priručnik za popravke. “Nulta tolerancija prema gramatičkim i pravopisnim pogreškama nekima će se učiniti pretjerivanjem. Neki smatraju da jezične vještine nemaju veze s marljivošću, kreativnošću ili inteligencijom. Međutim, ta je pretpostavka pogrešna”, nastavlja Wiens. “Ljudi koji prave manje jezičnih pogrešaka rjeđe griješe i u drugim poslovima, potpuno nepovezanih s pisanjem, kao što je lijepljenje etiketa na robu, slaganje predmeta na police ili – računalno programiranje. Kandidati koji misle da je pisanje nevažno vjerojatno misle i da su druge (važne) stvari nevažne.”
Dobra poslovna odluka
S obzirom na višak dostupne radne snage u odnosu na raspoloživa radna mjesta, odjeli za ljudske resurse nemaju razloga biti popustljivi prema kandidatima koji se slabo služe s jezikom. Razumije se da ljudi koji trpe od disleksije i stranci koji uče hrvatski jezik zaslužuju popust, no u pravilu bi poslodavci trebali davati prednost pismenijim kandidatima. Zapošljavanje kandidata s dobrim znanjem jezika dobra je poslovna odluka, ne samo ako se radi o zapošljavanju tekstopisaca. Pismenost i dobro izražavanje signaliziraju naprednije obrazovanje, a možda i moćniji intelekt. Tko u dobi od 20 ili više godina ne razlikuje “svjetlo” i “svijetlo” ili “sljedeće” i “slijedeće” vjerojatno nije dovoljno uspješan ni u usvajanju ostalog gradiva. Kompanije koje zapošljavaju kandidate s ležernim odnosom prema jeziku odaju jednaku nemarnost kakva krasi njihove polupismene radnike.
Važnost pisanja
Pismenost bitna za dvije trećine poslova
Mnogi kandidati pogrešno zaključuju da pravopis, gramatika i sintaksa ne igraju ulogu ako oglašeno radno mjesto ne uključuje pisanje, no temeljna pismenost – kao i osnove matematike – u izvjesnoj su mjeri važne za svaki posao. Američka kompanija Grammarly, poznata po istoimenoj računalnoj aplikaciji, u svojem je blogu napisala da blizu 70 posto poslova zahtijeva značajnu količinu pisanja. Aplikacija Grammarly analizira pisani tekst, provjeravajući pravopis, preko 150 gramatičkih pravila i stil pisanja te je osvojila godišnju nagradu za 2012. po izboru urednika TopTenReviewsa, portala za ocjenjivanje softwarea, elektronike, glazbe i filmova.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Jedna od osnovih razlika koji ce te odmah zamjetiti izmedju fakulteta u razvijenim i nerazvijenim zemljama su komunikacijske vjestine studenata. I u govoru i u pismu.
Razvijene zemlje proizvode vrlo kompleksne robe i usluge sa visokom dodanom vrijednoscu. Takve proizvode nemoze razviti pojedinac nego su obicno rezultat rada velikih timova. Da bi tim bio sto uspjesniji i prodkuktivniji nepohodna je izvrsna komunikacija izmedju clanova tima.
S druge strane nerazvijene zemlje proizvode robe i usluge sa malom dodanom vrijednoscu u cijoj proizvodnji ucestvuje obicno samo jedan radnik ili vise nepovezanih radnika. Za takve proizvode nije neophodno da radnici posjeduju komunikacijske vjestine pa im onda ni obrazovni sustav ne pridaje veci znacaj.
Uključite se u raspravu