Mnogi problemi s kojima se tvrtke suočavaju posljedica su nekih vanjskih uzroka, poput financijske krize ili elementarne nepogode te na njih vodstvo tvrtke ne može imati previše utjecaja. S druge strane, loše poslovne odluke, nepostojanje strategije te krivo procijenjeni zahtjevi korisnika, stvari su na koje vodstvo tvrtke itekako može utjecati. Upravo se u tom segmentu izdvaja dobar menadžer, odnosno onaj koji zna kako izbjeći poslovnu krizu.

Gubljenje vremena
Nedavno objavljeno istraživanje Kathleen Sutcliffe sa Sveučilišta u Michiganu te Marlys K. Christianson s Rotman škole menadžmenta, razrađuje ponašanje onog vodstva tvrtki koji su najbolji u predviđanjima i popravljanjima katastrofa, donosi Business Insider.  Njihove dvije glavne osobine su proaktivnost i reaktivnost. Također, navode autorice istraživanja, menadžeri često gube previše vremena reagirajući na podražaje no što obraćaju pozornost na male probleme koji bi mogli postati veliki problemi u budućnosti. Međutim, skretanje pažnje na male probleme nije dovoljno. Menadžeri, kako navode Sutcliffe i Christianson, moraju biti svjesni ne samo lako uočljivih problema, već i onih koji će se vjerojatno ignorirati. Također, važno je razviti mrežu zaposlenih koji se neće ustručavati te će upozoriti na određene probleme. Razlog zbog kojeg je upravo identifikacija malih problema važna leži u činjenici da je njihovo uočavanje, kao i prosljeđivanje detalja koji ih se tiču, najčešće znak većeg problema koji tek dolazi. Upravo dobro organizirane i odgovorne tvrtke uočavaju i rješavaju problem brzo, dok se još nije jače razvio. Način pak na koji se takva organizacija unutar tvrtke gradi je kontinuirano praćenje problema, izbjegavanje njihovog uopćavanja te pronalaženje stručnjaka za svako područje. Autorice istraživanja upozoravaju kako konstantno praćenje i uočavanje problema, kao i posljedično, prava reakcija na njih, može biti izuzetno teško. Razlog pronalaze u činjenici da na neočekivane probleme mnoge tvrtke i njihovo vodstvo  gledaju kao na prijetnju, a što opet dovodi do njihova zatvaranja što onemogućuje pojedince da iznesu svoje viđenje problema. "Kontinuirano uočavanje problema zahtjeva sumnju", navode Sutcliffe i Christianson. Problem čak postaje veći kad vodstvo tvrtke problem pokušava riješiti samostalno. Kako ističu autorice istraživanja, rješenje određenog problema grupa će pronaći za duplo manje vremena no što bi to trebalo pojedincu.

Preuveličavanje problema
"Tvrtke su često velike i neorganizirane, a i svaki pojedinac ima svoje viđenje problema. U organizacijama u kojima je komunikacija loša veća je vjerojatnost za izbijanje krize jer ljudi informacije, koje najčešće ne razumiju, preuveličavaju", donosi istraživanje koje prenosi Business Insider. Sutcliffe i Christianson zaključuju da dvosmislenost kao i problemi doslovce rastu u izolaciji, a ne mogu biti riješeni samo mnoštvom informacija. "Brzo uočavanje problema zahtjeva izgradnju kontinuirane komunikacije i interakcije unutar poduzeća", ističu.