Četiri podatka koja nikad ne biste smjeli slati mailom ili u porukama

Autor: Poslovni.hr , 31. srpanj 2016. u 12:29
FOTO: Thinkstock

Najveća greška koju možemo napraviti kada su u pitanju naši osobni podaci je ponašanje po principu ‘neće se baš meni to dogoditi’.

Iako krađa identiteta možda nije kraj svijeta, ako vam se to dogodi mogli biste poželjeti da je kraj svijeta. Stvarno nije ugodan osjećaj kada vam počnu stizati računi za predmete koje niste nikada kupili. 

Kako vam se takva neugodnost ne bi dogodila budite oprezni i ove podatke ne šaljite olako.

1. OIB 

Postoje dobri razlozi zašto je ovaj broj tajan i nikako ga ne biste smjeli slati mailom ili u SMS porukama.

2. Podaci s kreditne kartice

Ne šaljite ih mailom i ne otkrivajte na stranicama za koje niste apsolutno sigurni da su zaštićene.

3. Kopija vozačke dozvole ili osobne karte

Onaj koji posjeduje takve kopije može vam napraviti mnogo štete.

4. PIN-ove i lozinke

 

Premda velikom broju ljudi ovo sve zvuči samo po sebi razumljivo, postoji puno onih koji se ponašaju vrlo opušteno sa svojim osobnim podacima. Kada se dogodi da postanu žrtva krađe podataka već je kasno.

Zato uvijek treba na minimum smanjiti otkrivanje vlastitih podataka, pregledavati sve račune koji stižu i ako se otkrije problem, odmah djelovati kako bi se kontrolirala šteta. 

Komentari (4)
Pogledajte sve

Miro123456, 31.07.2016. u 21:28
Krađa identiteta i s time povezane kriminalne radnje?

Aha je baš je OiB kjučan za krađu identiteta.
Krađa identiteta lako je moguća i bez OiB-a. Krađa identiteta je širok spektar kriminalnih djela i kod njega u pravilu zakazuju neki drugi sigurnosni protokoli.
Bio sam nekoliko puta u situaciji da me prilikom podizanja gotovine na šalteru banke nisu uz bankovnu karticu tražili i osobnu. Ili netko ti ‘digne’ tu istu karticu i PIN, a zatim ti na bankomatu napravi isplatu. Gdje je u tim pričama uopće OiB, a u oba slučaja imaš krađu identiteta??? A da ne pričam o on-line plačanjima kreditnim karticama gdje nije potrebna nikakva autorizacija PIN-om…
OiB sam po sebi ne znači ama baš ništa jer je po samoj definiciji upravo takav “jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv” i kao takav u krađi identiteta ima marginalnu ulogu.
Funkcija OiB-a nikada nije i neće biti zaštita od krađe identiteta, bilo fizičkih ili pravnih osoba.
Hebate pa svaka firma je obavezna istaknuti OiB!!! Zamisli što sve možeš napraviti ako se dokopaš OiB-a recimo INA. 🙂


Otkuda ta glupost da OiB treba biti tajan?

Zakon ni jednim slovom ne govori o njegovoj tajnosti, pa me stvarno zanima zašto se stvara ta fama o sigurnosnom propustu.

Krađa identiteta i s time povezane kriminalne radnje? To da OIB mora biti tajan i čuvan se razumije samo po sebi, to ne treba eksplicitno stajati u zakonu. To nalaže zdrav razum. Činjenica i praksa je pak takva, da je taj OIB sve samo ne tajan i čuvan, jer se OIB koristi u previše svrha gdje mu nije mjesto i potpuno otvoreno i nezaštićeno. To ne smije i ne može biti.

Otkuda ta glupost da OiB treba biti tajan?
Imaš ga jasno otisnutog na zdravstvenoj, osobnoj, putovnici … i, kako RMG primjetio, još na hrpi dokumenata.
Zakon ni jednim slovom ne govori o njegovoj tajnosti, pa me stvarno zanima zašto se stvara ta fama o sigurnosnom propustu.
OiB samo doprinosi jednoznačnom povezivanju tvojeg imena sa upravo tobom kao osobom i on je, da citiram članak zakona “…jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv.”
Dakle OiB sam po sebi NIJE tajan!
No s druge strane ni puno ime i prezime zajedno sa adresom nije baš previše pametno obznanjivati bilo gdje i bilo kome.

OIB bi u svakom slučaju trebao biti tajan ali on to nažalost nije, to pokazuje činjenica da se njime služe sve tvrtke i institucije u zemlji, pa i dopisi koje primaš imaju poseban prozorčić koji otvoreno pokazuje OIB primatelja na pošiljici (totalna glupost). Čak kad hoćeš dati oglas u Oglasniku traže te OIB (glupost). Osiguranja i druge tvrtke ga već imaju (odakle i zašto?) prije no što uopće počneš poslovati s njima i samo provjeravaju da li odgovara (više nego čudna praksa). Institucije loše čuvaju osobne podatke, OIB se ne koristi i čuva kako bi trebalo, posvuda je dostupan i potreban da bi uistinu bio čuvan i siguran. To je veliki propust nadležnih organa i otvoreno pokazuje da nisu dovoljno daleko mislili kad su krenuli time.

New Report

Close