Za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čulo je 70 posto starijih osoba, ali samo ih sedam posto zna u čemu je glavna razlika između ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju. Većina ih, 59 posto, tu razliku ne zna, a ostali koji su izjavili da znaju razliku – ili je ne znaju objasniti ili je tumače pogrešno, piše Večernji list.

Glavni su to podaci dobiveni u istraživanju “Znate li što potpisujete? – Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja”, koje je proveo Ured pučke pravobraniteljice na 500 osoba starijih od 65 godina. Ugovor o doživotnom uzdržavanju znači da će onaj tko skrbi o starijoj osobi njezinu imovinu dobiti tek nakon smrti te uzdržavane osobe, a dosmrtno uzdržavanje podrazumijeva da se uzdržavatelj trenutačno, čim potpišu ugovor o uzdržavanju, upisuje kao vlasnik na imovinu primatelja usluge, tj. starije osobe. U praksi se sklapa više ugovora o doživotnom nego o dosmrtnom uzdržavanju.

No neznanje starijih osoba koje nisu svjesne da, potpisavši dosmrtno uzdržavanje, trenutačno ostaju bez imovine, taj institut čini izuzetno podložnim zloupotrebama. Uzmemo li u obzir da je riječ o populaciji od oko 800 tisuća hrvatskih građana, kao i to da je u Hrvatskoj 28,6 posto starijih od 65 u riziku od siromaštva, dok ih je u zemljama EU u tom riziku skoro upola manje, važno je podići razinu svijesti o ovom pitanju, smatra pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

– Kad sin dobije stan vrijedan oko 250 tisuća eura, a otac zauzvrat 2500 kuna mjesečno za smještaj, bez režija, da se ne spominju ikakve usluge skrbi i sprovoda, taj je ugovor identičan zelenaškom kamatarskom ugovoru – stoji u pismu jednog umirovljenika pogođenog nesretno sročenim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. A baš su unutar obitelji najčešći problemi, iskustva su centara za socijalnu skrb.

– Manje su to susjedi ili prijatelji starije osobe, koji su svjesni da su kao davatelji ove usluge pod povećalom okoline – kaže Tatjana Brozić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb.

Pravni stručnjaci naglašavaju: ugovorom treba predvidjeti sve situacije. Ugovor mora biti puno precizniji od “ja tebi ručak, ti meni peterosobni stan”, u suprotnom dolazi do problema promijene li se neke okolnosti. – Primjerice, završi li primatelj usluge u domu, ugovorni odnos može se zakomplicirati ako nije jasno ugovoreno plaća li se dom iz njegove mirovine ili je plaća uzdržavatelj te što u tom slučaju s mirovinom – navodi Brozić Stanić.

Više o temi pročitajte ovdje.