Poslovni dnevnik u posjedu je ugovora kojim su regulirani svi uvjeti i troškovi preseljenja četiri državne institucije iz sektora zaštite okoliša u toranj Zagrebtower kojim upravlja austrijski fond Europolis. Ugovor su analizirala dva poznata konzultanta s područja nekretnina – prema njima, usprkos tome što se radi o jednoj od najboljih poslovnih lokacija u gradu, ugovorena cijena je ispod standardne tržišne. 

Za trećinu jeftinije
U Zagrebtower su nedavno preselili Ministarstvo zaštite okoliša, Agencija za zaštitu okoliša, Državni zavod za zaštitu prirode te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), koji je javno tijelo, ali nije na državnom proračunu već se financira iz vlastite djelatnosti. Te četiri institucije su do sada bile raspršene na 11 lokacija u Zagrebu. Prema dokumentaciji u posjedu Poslovnog dnevnika, Ministarstvo i njegove agencije su dosad poslovni prostor sa svim troškovima plaćale ukupno 9,43 milijuna kuna godišnje.

U Zagrebtoweru će to iznositi gotovo trećinu manje, 6,36 milijuna kuna. FZOEU je, zahvaljujući podstanarstvu kod drugih državnih tijela, imao dosad vrlo povoljnu cijenu najma poslovnog prostora od svega 5,8 milijuna kuna, a što se sada popelo na 8,48 milijuna godišnje. Gledajući ukupno, čitav kvartet je dosad plaćao 15,23 milijuna kuna najma i ostalih troškova godišnje, a sada će 14,85 milijuna kuna. Iako se u javnosti spekulira o neracionalnom trošenju javnog novca, konzultanti koje smo kontaktirali ovo preseljenje smatraju pozitivnim potezom, a postignutu cijenu izrazito niskom.

Patrick Franolić, konzultant za nekretnine i direktor međunarodne tvrtke Spiller Farmer, nakon analize ugovora kazao je da se radi o standardnim uvjetima koji ne odskaču od situacije na tržištu. "Sama cijena najma niža je od one koju vlasnici nekretnina traže za ovakvu lokaciju i kvalitetu prostora, čak kad se u obzir uzmu i troškovi održavanja. 

Tržišni odnosi
No, to je razumljivo s obzirom na situaciju na tržištu i činjenicu da se radi o dugoročnom zakupu velikog prostora", kazao je Franolić. Cijenu od oko 8,33 eura po kvadratu bez PDV-a smatra izuzetno povoljnom te ističe primjer renomiranih tvrtki koje su u istom tornju unajmljivale kat ili dva, a da pritom nisu uspjele postići cijenu manju od 10-12 eura po kvadratu. Dodaje da je izvjesno da se možda moglo proći i jeftinije da se išlo u manje kvalitetnu zgradu na lošijoj lokaciji, no generalno ovo preseljenje smatra pozitivnim i u konačnici, štedljivim.

"Jedino mi je problematično kako su se u Ministarstvu i Fondu odlučili baš za tu zgradu, a o čemu javnost ne zna ništa. Zanima me kakvi kriteriji su korišteni pri izboru zgrade, tko je bio u komisiji za izbor te tko su bili ostali ponuđači i s kakvim uvjetima", naglašava Franolić. Na upit smatra li problematičnim selidbu iz državnog/gradskog prostora s niskim cijenama najma, Patrick Franulić kaže da se tu radi o dvije različite stvari. "Prostor u kojem su dosad bile agencije, na primjer na Mažuranićevom trgu, imao je cijenu od 23 kune po kvadratu, a siguran sam da bih ja sutra taj prostor iznajmio po 100 kuna. Dakle, tu se ne radi o tržišnim odnosima", pojašnjava Franolić.

Vedrana Likan, partnerica u tvrtki za promet poslovnih nekretnina Colliers, ističe da je tržišna praksa da su ugovori o zakupu tajni. "Ugovori o zakupu imaju uobičajenu ugovornu klauzulu o tajnosti podataka čiji prekršaj potencijalno potpisnike dovodi u obvezu plaćanja kazne ili je moguć razlog za trenutni raskid ugovora o zakupu. Prvenstveni razlog tajnosti ugovora o zakupu je taj što otkrivanjem komercijalnih uvjeta, zakupodavac dolazi u nepovoljniju poziciju u daljnjim dogovorima i pregovorima s postojećim, potencijalnim i budućim zakupcima", pojašnjava Likan. Postignutu cijenu i uvjete korištenja Likan također smatra povoljnima i teško ostvarivima. "Onaj tko je uspio dogovoriti ovakve uvjete za ovako veliki posao po toj cijeni, može slobodno sutra doći u moju tvrtku i dobiti menadžersku poziciju", komentirala je Likan.