‘Zločini su se događali nakon Oluje i treba ih kazniti’

Autor: Poslovni.hr/Hina , 19. studeni 2012. u 14:23
PXL

Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava ustvrdili su danas kako su se ratni zločini tijekom i nakon vojno redarstvene akcije “Oluje” sigurno događali, te da je uz kazneno procesuiranje tih zločina potrebno raditi i na distanciranju od dijela politike tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i hrvatskih vlasti koje su sprječavale povratak izbjeglih Srba i zataškavali zločine.

Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava ustvrdili su danas kako su se ratni zločini tijekom i nakon vojno redarstvene akcije "Oluje" sigurno događali, te da je uz kazneno procesuiranje tih zločina potrebno raditi i na distanciranju od dijela politike tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i hrvatskih vlasti koje su sprječavale povratak izbjeglih Srba i zataškavali zločine.

Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču ne bi smjela nikako zaustaviti društvenu raspravu u kojoj ćemo odgovorno zauzeti stav prema zločinima koji su počinjeni, rekla je predstavnica Documente Vesna Teršelič na konferenciji za novinare u Zagrebu.

Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava kazao je kako Hrvatska sada treba još više prionuti istraživanju zločina i pokazati razumijevanje za ljude koji su protjerani i koji osjećaju veliku nepravdu.

Hrvatska, smatra Pusić, treba smiriti situaciju nakon par dana euforije i na tragu onoga što su rekli premijer i predsjednik države ne odustati od procesuiranja zločina koji su se nedvojbeno dogodili.

Njega je, kazao je, nakon Oluje najviše pogodila "ta jedna sitničava zloba prema ljudima koji su bili žrtve i koji su u nepreglednim kolononama bježali, to da u pobjedi niste našli inspiraciju da budete velikodušni".

Da je tadašnji politički vrh rekao bio je rat i bila je agresija na Hrvatsku, mi smo pobijedili ali ovo je vaša zemlja, vratite se, idemo obnoviti ono što je srušeno niti ovog procesa ne bi bilo, kazao je Pusić.

Stoga mu je, kazao je, drago što je Ante Gotovina, prema intervjuu u Kuriru našao tu hrabrost da u pobjedi unatoč euforiji pokaže velikodušnost. "To je dobra osnova za smirivanje situacije i otvaranje vrata prema konačnom miru na ovom prostoru", zaključio je Pusić.

Za poruku Gotovine u istom listu da se izbjegli Srbi trebaju vratiti jer je Hrvatska jednako njihova domovina kao i njegova su za Pusića ugodno iznenađenje. To je, smatra, s obzirom na atmosferu jedna izjava koja ide u smjeru smirivanja napete situacije, u smjeru da se odgovorno ponašamo prema našoj zemlji i regiji.

Najavio je da će udruge nastaviti podsjećati političare i javnost na važnost odabiranja puta obračunavanja sa zločinima kako se neugodne stvari ne bi gurale pod tepih i nakon 10 godina, kao aveti, ponovno iskočile van.

Teršelič je upozorila da do danas u Hrvatskoj nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine tijekom i nakon Oluje, dok je u tijeku postupak zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u selu Grubori.

Prema podacima HHO-a od početka Oluje do kraja 1995. ubijeno je više od 600 civila, zapaljena su brojna sela i izbjeglo je više od 200.000 ljudi, dok se podaci DORH-a o zločinima razlikuju.

"Postoji razlika, međutim mislim da nije primjereno sporiti se danas o brojkama, da je broj ubijenih ljudi tako velik da vapi za tim da se zločini procesuiraju u Hrvatskoj i to je odgovornost hrvatskog pravosuđa", kazala je Teršelič, dodavši da su premijer i predsjednik u petak bili iznimno jasni i da se ne može više govoriti da postoji pomanjkanje političke volje.

Od političara, kažu u Documenti, očekuju jasno distanciranje od nasljeđa politike tadašnjeg predsjednika Tuđmana jer su tadašnje hrvatske vlasti odgovorne za sprječavanje povratka i procesuiranje ratnih zločina od 1991. Podsjećaju da se prema svjedočenjima na suđenju Tomislavu Merčepu za zločine u Pakračkoj poljani 1991. pokazalo da je državni vrh znao za te zločine i da su bili zataškani.

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska danas je, reagirajući na oslobađajuću presudu generalima upozorila da je unatoč tome što je sud utvrdio kako se ne radi o udruženom zločinačkom pothvatu, iz brojnosti utvrđenih zločina, broja izbjeglica te spaljenih objekata jasno da se ne radi samo o pojedinačnim izoliranim slučajevima, što postavlja pred domaćim pravosuđem zadaću da procesuira počinitelje zločina i utvrdi zapovjednu odgovornost onih koji su dozvolili tu situaciju.

 

Komentari (1)
Pogledajte sve

Slažem se sa gore iznesenim.

Nadalje treba odabrati kriterije procesiranja. Ako ćemo kronološki, onda počnimo sa 1991. i ubijenim civilima i zarobljenicima u Vukovaru i Škabrnji i Lovasu itd. To bi moglo ukazati na uzroke ubojstva 600 srba (dobrim dijelo četnika što se često zaboravlja napomenuti).

Ako ćemo po broju ubijenih onda krenimo sa Daljom (135 civila), Baćina (56 civila) Škabrnja (86), Voćin (47), Vukovar (3000 civila, vojnika i zarobljenika – najmlađe staro 6 mjeseci), Petrinja (42 osobe, od toga 16 djece), Osijekom, Siskom itd.

Ako pogine tisuću ljudi, to je statistika. Ako pogine jedan, to je slučaj. Hrvate koje su ti isti srbi pobili ne zaslužuju da se osudi taj zločin. Za njih se traži samo da se otkrije gdje su pokopani, zar ne? Tko ih je ubio, to nije bitno. Ipak se radi o Hrvatima koji bi i onako bili umrli.

Da završim sa svibnjem 2010. kad Mesić je gimnazijalce podučio da je osveta, bez suđenja, sasvim u redu. ‘Ustaše su se 1945. povlačile da bi se predale Englezima, no Englezi su se držali one da se vojska mora predati onima protiv kojih je ratovala. Postali su žrtve osvete, no osveta je bila neminovna jer su zločini koje su počinili bili toliko strašni da ju je bilo nemoguće izbjeći’, rekao je Mesić, priznavši da ga često optužuju da različito tretira zločine, iako to nije istina. Što je 600 prema 100 000?

New Report

Close