Razvoj tehnologije i sve veći zahtjevi za sigurnošću i energetskom učinkovitošću, učinili su da se zadnjih godina uvelike inzistira na tzv. pametnim zgradama. Vedran Uran, stariji savjetnik u konzultantskoj tvrtki GreenMax, naglašava da treba razlikovati pojam "energetski učinkovite zgrade" ili "nisko-energetske zgrade" s pojmom "pametne zgrade".

"Energetski učinkovite zgrade su one s ugrađenom opremom i materijalima koji rezultiraju uštedama energije (npr. termička izolacija zidova, krovišta, deblja stakla, štedne žarulje, energetski učinkovitiji sustavi grijanja i hlađenja i slično). S druge strane, "pametne zgrade" su one u kojima je instaliran automatizirani sustav kontrole koji zapravo predstavlja kompjuteriziranu i inteligentnu mrežu elektroničkih uređaja projektiranu za kontinuiranu provjeru rada mehaničkog, električnog i rasvjetnog sustava zgrade, ali i ostalih sustava kao što su sigurnost, pristup, komunikacije, UPS, video nadzor, vodovodni sustav. Zbog takvog načina upravljanja "pametne zgrade" i bez ugradnje energetski učinkovitije tehnologije i materijala štede energiju", kaže Uran.

Ako je zgrada ujedno i "energetski učinkovita" i "pametna" tada se u konačnici ostvaruje maksimalni efekt uštede i optimizacija potrošnje u kombinaciji s energetski učinkovitijom opremom i materijalima.

S njim se slaže i Snježana Turalija, izvršna direktorica Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, koja naglašava da su primjenom inteligentnih sustava u zgradama vlasnicima i korisnicima zgrada omogućene veće uštede energije, više udobnosti, ali i više sigurnosti. Turalija ističe da jedan od svjetskih ponuđača integriranih cjelovitih i kompleksnih inteligentnih rješenja za zgradarstvo, donosi statistike o uštedi energije i to 40 posto sa kontrolom zasjenjivanja, 50 posto sa individualnom kontrolom svake prostoriji, 60 posto s kontrolom rasvjete i 60 posto s kontrolom ventilacije.

Ono što se vidi kao budućnost u zgradarsvu jest inteligentno upravljanje potrošnjom energije unutar cijele zgrade u kombinaciji s vlastitom proizvodnjom energije iz tzv. mikro-kogenerativnih postrojenja i solarnih ćelija (ili malih vjetroturbina) koja bi se spremala u posebnim spremnicima unutar zgrade. To su tzv. energetski nezavisne zgrade koje praktički ne bi imale potrebe za električnom energijom iz mreže, već bi višak mogle plasirati u mrežu. No, za takve zgrade potrebno je razviti potpuno novu infrastrukturu tzv. "pametne razdjelne mreže" čime će više pametnih zgrada moći između sebe koordinirati proizvodnju i potrošnju energije. To znači da će se, ovisno o potrebama, višak prodavati u mrežu ili u vremenima vršne proizvodnje distribuirati prema ostalim lokanim potrošačima čime se uvelike štedi na primarnom gorivu jer se smanjuju gubici u prijenosu električne energije budući da se sva distribucija izvodi na lokalnoj razini.

Nisko-energetske zgrade troše tri do četiri puta manje energije od klasičnih zgrada, a cijena im je veća za oko 15 do 25 posto, stoga je financijska korist pametnih zgrada prilično značajna. Uz to, pojedine banke u Hrvatskoj nude tzv. zelene kredite po povoljnijim uvjetima i nižim kamatama, a poticaje daju i lokalna samouprava te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

U doba sve skupljih energenata i sve većeg onečišćenja okoliša, energetska učikovitost se nameće kao nužnost. To je posebno važno u zgradarstvu na koje otpada i više od trećine ukupne potrošnje energije. U Hrvatskoj statistike govore da zgrade konzumiraju 43 posto energije što je čak i više od svjetskog prosjeka, dok u nekim zemljama kao što je Velika Britanija, energetska potrošnja zgrada prelazi 50 posto nacionalne energetske potrošnje. Kroz čitav životni ciklus zgrade, 84 posto energije koristi se za upravljanje zgradom, 12 posto iskorišteno je za proizvodnju i prijevoz građevinskog materijala i na samu izgradnju, te četiri posto odlazi na održavanje i obnovu.