Novoosnovana Ženska fronta za radna i socijalna prava upozorila je danas da se najavljenim izmjenama radnog zakonodavstva izravno smanjuju i krše osnovna radnička prava, poput prava na dnevni i godišnji odmor, sigurnost na radnom mjestu, plaću, pravo na zaštitu od diskriminacije, sindikalno organiziranje i zaštitu od prisilnih oblika rada.

Kao primjer navode predloženo legaliziranje prekovremenog rada od 60 sati tjedno, čime se, kažu, na mala vrata uvodi prekovremeni neadekvatno plaćen rad. U priopćenju ističu zahtjev za utvrđivanjem maksimalno četrdesetosatnog radnog tjedna, te ograničavanje prekovremenog rada na osam sati tjedno.

Predložene negativne promjene, upozoravaju, prouzročit će dugoročne socijalne procese čije će posljedice biti vidljive u neposrednim radnim odnosima i mirovinskoj potpori, ali će i odrediti smjer društvenih kretanja i budućim generacijama. Ženska fronta stoga traži kodifikaciju radnog zakonodavstva u jedinstven zakon te odbacivanje onih dijelova zakona koji izravno krše radnička prava.

U nizu svojih zahtjeva traže ograničavanje rada na određeno, ali i outsourcinga (prijenos ugovora o radu) kao nesigurnog oblika rada te zahtijevaju da se jasno definira u kojim se slučajevima outsourcing smatra opravdanim, kao i da se zajamči zadržavanje prenesenih prava radnika i radnica kolektivnim ugovorima.

Nadalje, traže zaštitu zaposlenih preko agencija i u drugim oblicima povremenog i privremenog rada, poput vaučer-rada.

Prijedlog o povećanju dobi za umirovljenje na 67 godina ocjenjuju potpuno neprihvatljivim, posebno za žene preopterećene besplatnim njegovateljskim radom te zahtijevaju uvođenje kompenzacijskog mehanizma u izračunu mirovine koji bi uzeo u obzir skrb za djecu, invalide i starije.

Iz Ženske fronte najavljuju i da će se se zauzeti za odvojene zakone o javnom mirovinskom osiguranju međugeneracijske solidarnosti kao temelju mirovinskog sustava te drugih dodatnih oblika mirovinske štednje i osiguranja. Zbog sve većeg broja umirovljenika koji žive ispod ruba siromaštva, zahtijevat će uvođenje socijalne naknade za osobe starije od 65 godina koje nemaju mirovinu ili druge prihode potrebne za preživljavanje.

Ističu i da bi Zakon o radu morao konkretno definirati što je diskriminacija i uznemiravanje na radnom mjestu te odrediti adekvatnu kaznu počiniteljima. Ženska fronta posebno upozorava na izostanak rodne perspektive u prijedlogu zakonskih izmjena koje se, kažu, donose bez utemeljenih analiza, simulacija i široke javne rasprave.

"Oni koji su dužni osigurati minimum demokratskog prostora za razmjenu različitih stavova te jasno i artikulirano iznijeti istinite informacije služe se već uobičajenim metodama medijskih manipulacija te denuncijacija svih suprotnih stajališta", upozoravaju. Najavljuju da će aktivno pratiti redefiniranje radnog i socijalnog zakonodavstva, te organizirati akcije kako bi javnost pobliže upoznali s negativnim tendencijama ovih reformi i specifičnostima koje prvenstveno utječu na žensko radništvo i mlade.

Žensku frontu za radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje, istraživanje), Inicijativa za rad spremne, Kontra, Koordinacija žena HURS-a, Odbor žena NHS-a, Roda (Roditelji u akciji), ROSA (Centar za žene žrtve rata), Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Ženska mreža Hrvatske (30 ženskih grupa), Ženska sekcija SSSH.

Osnovana je 18. rujna 2013. radi razmatranja stanja radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva. Fronta danas okuplja brojne udruge koje su odlučile javno reagirati na negativne tendencije neoliberalizacije društva, osiromašenje, diskriminaciju i ugrožavanje smjera društvenog razvoja.