Nedavno smo provele prvo istraživanje o položaju žena u odnosima s javnošću u Hrvatskoj koje je provedeno u sklopu projekta Women in Public Relations EUPRERA-e, europske udruge koja okuplja znanstvenike koji se bave odnosima s javnošću, i to pod vodstvom dr. Martine Topić s Leeds Beckett University.

Ovo je područje potpuno neistraženo u Hrvatskoj. Istraživanje nejednakog tretmana muškaraca i žena u PR industriji započelo je 1986. godine studijom Velvet Ghetto, a PR industrija je zanimljiva zato što većinu radne snage (više od 70%) čine žene, a ipak žene nisu na rukovodećim pozicijama.

Ovakva istraživanja nastoje odgovoriti zašto je tome tako i što je potrebno učiniti kako bi sektor postao jednakopravan.

Različiti obrasci vodstva

U našem istraživanju je sudjelovala 21 ispitanica, od čega ih je 8 na upravljačkim pozicijama (prosječna dob 43,5 godina), a njih 13 na nižim pozicijama (prosječna dob 36 godina). Ispitanice su najvećim dijelom zaposlene u korporacijama ili agencijama, ali nekoliko ispitanica radi u javnom i neprofitnom sektoru.

Cilj istraživanja bio je istražiti položaj žena u PR industriji u Hrvatskoj kroz percepcije i stavove ispitanica o sljedećim trima segmentima – svakodnevnim iskustvima, uredskoj kulturi te socijalizaciji i liderstvu.

Rezultati pokazuju da žene u hrvatskoj PR industriji imaju dugo radno vrijeme, neravnotežu poslovnog i privatnog života te nejednake mogućnosti napredovanja u karijeri.

Žene su često izložene spolnoj diskriminaciji (izložene su seksističkim komentarima i postupcima te se često moraju ponašati drukčije da bi ih se ozbiljno shvatilo).

Vidljiva su poboljšanja kod uredske kulture (pravila odijevanja i uredske šale) koja nije toliko rodno pristrana kao prije.

Većina sudionica izvještava o tome da su isključene iz donošenja važnih poslovnih odluka. Istraživanje je potvrdilo da su žene koje su više vremena provodile s očevima i tzv. blokiranim majkama internalizirale tzv. muške obrasce vođenja i imaju izravni stil komunikacije.

Žene koje su više vremena provodile s majkama ili pak podjednako s majkama i očevima internalizirale su tzv. ženske obrasce vodstva i njihova komunikacija je kombinacija tzv. muških i ženskih komunikacijskih stilova.

Nužno je mijenjati zakone

Istraživanje je pokazalo da većina sudionica ne prepoznaje žene na višim položajima kao uzore, što ukazuje na queen-bee fenomen, odnosno žene koje su na višim pozicijama često koče mlađe žene u napredovanju.

Žene su zarobljene u catch-22 situaciju jer će uvijek biti kritizirane zato što su žene, bez obzira na uspjeh. Žene imaju tendenciju više osuđivati žene nego muškarce. Istraživanje je potvrdilo postojanje duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa, posebno u smislu poželjnosti nekih karakteristika.

Većina ispitanica perpetuira patrijarhalnu dogmu prema kojoj su pojedine karakteristike “prirodno muške”, a pojedine “prirodno ženske”, odnosno ne prepoznaju te karakteristike kao univerzalne ljudske karakteristike. Ovo nije optimističan rezultat.

Poznata američka feministkinja Glorija Steinem izjavila je kako se moć nikada ne daje, već se uvijek osvaja. To znači da se odnosi u društvu nikada neće promijeniti ukoliko će žene i dalje vjerovati kako do moći mogu doći jedino ukoliko im muškarci ustupe moć koja muškarcima “prirodno pripada”.

Rodnih stereotipa se nikada nećemo riješiti ukoliko žene same ne počnu raditi na suzbijanju tih stereotipa u svakodnevnom životu.

To znači da se zakoni moraju mijenjati u pravcu poštivanja jednakopravnosti spolova u svim sferama života, apsolutno treba ići na obvezu uvođenja pariteta na vodećim pozicijama, ali paralelno s time treba raditi i na edukaciji i osvještavanju, u čemu mediji imaju iznimno važnu ulogu.