Udio žena u upravama kompanija na domaćoj burzi u zadnjih desetak godina neznatno je rastao, no brojke u praksi još su daleko od europskih zahtjeva da podzastupljeni spol čini trećinu svih direktorskih pozicija u tvrtki.

Žene u Hrvatskoj čine čak 60 posto osoba s visokom stručnom spremom, no unatoč tome njihov broj na rukovodećim pozicijama u našoj zemlji je poražavajući. U prošloj godini od 81 tvrtke izlistane na Zagrebačkoj burzi, u njih 45 posto nema niti jedne žene u upravi, a u 22 nemaju nijednu u nadzornom odboru.

Žene su, dakle, iznimno podzastupljene po pitanju napredovanja u karijeri. Jedan od razloga svakako je networking, odnosno umrežavanje. Pod networkingom se u širem smislu misli na poslovne veze, neformalne kontakte i poznanstva koja poduzetnici ostvaruju, a koja im potom koriste u poslu.

Muškarci su u odnosu na žene prvaci u networkingu: LinkedIn podaci otkrivaju da između 14 i 38 posto žena diljem svijeta ima manje snažne networking veze od muških kolega. Taj problem prisutan je u svim europskim zemljama obuhvaćenih istraživanjem. Tako su Nizozemke 35% manje sklone networkingu, Britanke 27%, a Talijanke 18%. Podataka za Hrvatsku zasad nema.

O slabijem prakticiranju umrežavanja u Hrvatskoj svjedoči i trener za poslovnu komunikaciju Ante Mihaljević. “Kod nas, u grupama koje imaju formalni networking od 25 do 30 ljudi, obično će biti 20 muškaraca i tri-četiri žene. To su poražavajući podaci. U SAD-u i u drugim zapadnim zemljama primijetio sam da je tamo omjer žena i muškaraca gotovo jednak’’, ilustrira Mihaljević.

Slaba umreženost u poslovnom svijetu može značiti manje poslovnih prilika, a bitno je uočiti da spolovi drugačije komuniciraju. “Muškarci vrlo suvereno vladaju asertivnim stilom komuniciranja, koji najviše može doprinijeti ispunjavanju ciljeva i zadovoljavanju potreba. Takav stil omogućuje da se osobu vidi i čuje, da se ona zauzme za sebe, da jasno kaže što misli istovremeno vodeći brigu i o potrebama druge strane’’, rekla nam je Irena Sever Globan, s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Takve razlike počinju još u djetinjstvu kad se muškarce potiče na takvu vrstu komunikacije, dok žene tijekom odrastanja daleko češće barem implicitno dobivaju poruku kako je ženstvenije biti tiha i nenametljiva. “Uglavnom ih se kroz povijest učilo njegovati stil komunikacije koji je usmjeren zadovoljavanju tuđih potreba, kako u ulozi supruge i majke, tako i u ulozi radnice. To se naziva pasivnim stilom i žene su mu generalno sklonije. Također, razlika u stilovima komuniciranja vidljiva je i u tome što su ženski stilovi komunikacije više usmjereni na odnos, a muški na postizanje nekog cilja’’, kazala je Sever Globan

U znanstvenoj zajednici u Hrvatskoj žene čine između 45 i 50 posto, podaci su Eurostata/Shutterstock

Naglašava da je društvo zahvaljujući razvoju feminističke svijesti, danas više svjesno potrebe za rodnom ravnopravnosti te da je asertivni stil poželjan za sve.

“Networkingu su skloniji oni koji su asertivniji u komunikaciji. Muški način djelovanja od pamtivijeka je bio usmjeren povezivanju s ostalim članovima ‘čopora’ pa su u skupinama odlazili u lov. To se onda prenijelo na poslovni život u kojem networking ima značenje materijalnog preživljavanja i napredovanja. Žene su više usmjerene na dom i oslanjanje na same sebe. Vjerujem da su upravo ta uvjerenja, koja su nam još uvijek živa, i razlog takve situacije”, kaže komunikologinja.

Manje vremena
Različiti načini komuniciranja, nisu jedini razlog manjeg poslovnog povezivanja žena, već su tu i rodne uloge unutar obitelji. Majke i dalje provode dvostruko više vremena u skrbi oko doma i djece od svojih partnera, bez obzira na to što su očevi danas trostruko više nego prijašnje generacije uključeni u odgoj djece, pokazuju istraživanja. Žene tako imaju manje vremena upuštati se u networking, a dok je tako bit će manje prilika da budu umrežene, vjeruje Sever Globan.

Da nije sve tako crno, smatra Jelena Makovičić Vukmirica, vlasnica Komunikacijskog umjetnika. Naglašava da ima sve više mogućnosti za povezivanje u ženskim organizacijama, kao i na brojnim konferencijama.

“Imam puno dobrih iskustava s muškarcima u poslu. Od preporuka i vrlo korektnih odnosa, čak sam manje neugodnosti doživjela od muškaraca nego od žena. Nisam sklona dijeljenju, mislim da to ima najviše veze s našim vrijednostima. Koliko vjerujemo u sebe, koliko se veselimo i tuđem uspjehu, te koliko nas ne ugrožava preporučiti i druge stručnjake, a to nije do spola”, komentirala je Makovičić Vukmirica.

Na putu do napredovanja networking je svakako jedna od bitnih stepenica. Da je tako i u znanosti, a ne samo u poslovnom svijetu, pokazuje istraživanje Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Ono otkriva da je jedan od faktora napredovanja muškaraca na srbijanskim državnim fakultetima njihova neformalna umreženost s drugim muškarcima i međusobno protežiranje.

Znanstvena suradnica tog Instituta Jelena Ćeriman u razgovoru za Poslovni dnevnik kaže da žene u akademiji imaju tendenciju horizontalnom umrežavanju s drugim ženama, dok su muškarci okrenuti dobivanju podrške od muškaraca na višim akademskim ili socijalnim pozicijama od vlastite. U znanstvenoj zajednici u Hrvatskoj žene čine između 45 i 50 posto, podaci su Eurostata.

Vid izgradnje karijere
I kod nas se žene prilikom networkinga okreću jedna drugoj, primjećuje Mihaljević. “Moje iskustvo je da su žene u Hrvatskoj spremnije formirati grupe u kojima su isključivo žene, a za sudjelovanje u heterogenim, ipak se javlja nekakva zadrška. Zašto je tome tako, ne znam”, priznaje Mihaljević, koji je optimističan da će se taj vid izgradnje karijere uskoro više izbalansirati.

“Volio bih svijet u kojem smo više komplementarni. Svima nam treba više empatije i razumijevanja da postoje drugi i drugačiji. Svojim autentičnim ‘ja’ imat ćemo veće šanse za umrežavanje”, zaključuje Mihaljević.