Hrvatska udruga sindikata poslala je priopćenje u kojem se osvrnula na rad Vlade i Zakon o strateškim investicijskim projektima. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

"Vlada Zorana Milanovića stupila je na položaj u uvjetima nasljeđene krize. U gotovo 3 godine prije početka mandata imali su priliku pratiti i analizirati trendove i anomalije hrvatskog gospodarstva, kako bi bili spremni za već tada prilično vjerojatno preuzimanje vlasti. Na našu žalost, današnji ministri tada su očito imali drugog posla. Zato nam se i dogodila 2012., godina neozbiljnosti i neuspjeha Vlade RH.

Naime, u odnosu na 2008. godinu uz pad industrijske proizvodnje od preko 16%, danas imamo preko 177 tisuća manje zaposlenih, od kojih 51 838 otpada na prerađivačku industriju te 117 759 više nezaposlenih osoba. Lani, u prvoj godini Milanovićevog mandata zabilježen je pad industrijske proizvodnje od 5,5%, rast broja nezaposlenih za 42 776 i pad broja zaposlenih za 28 521, od čega čak 11 454 otpada na prerađivačku industriju.

Onaj koji je pratio trendove od prvih signala krize naovamo mogao je vidjeti da je temeljna karakteristika domaćih gospodarskih kretanja postojani pad industrijske proizvodnje i radnih mjesta u realnom sektoru. Uvjeti za obavljanje gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj očito teško konkuriraju globalnoj konkurenciji, što uzrokuje seobu industrije u povoljnije krajeve, a rijetki investitori koji žele u Hrvatskoj otvarati radna mjesta nakon susreta s birokracijom naglo gube motivaciju.

Nadamo se da se potrebom kvalitetnijeg obračuna s takvim manjkavostima vodila Vlada pri izradi prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske i prijedloga Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ovi zakoni, ukoliko budu usvojeni na način na koji to Vlada predlaže, mogu postati ili instrument kvalitetnijeg obračuna s birokratskim preprekama investicija ili instrument nove grabeži i korupcije. Centralizacija odlučivanja i kontrole u pitanjima ozbiljnijih investicija sa sobom povlači i dodatnu koncentraciju moći u Banskim dvorima. Time članovi Vlade dobivaju, a lokalni čelnici gube ovlasti odlučivanja o pitanjima vezanim uz milijunska ulaganja.  Ne želeći vjerovati u loše namjere, premda nas iskustvo uči suprotno, željno iščekujemo pozitivne pomake i vijesti o otvaranju novih radnih mjesta.

Što se naše dvojbe tiče, vrijeme i realizirani projekti najbolje će pokazati u kojem će smjeru Banski dvori iskoristiti ovlasti s kojima planiraju omogućiti konačni početak investicija. Ipak, usprkos praksi sadašnje Vlade koja nije sklona slušanju sugestija sa strane, nudimo svoj doprinos raspravama o novom zakonu.

Kako bi se izbjegle neželjene posljedice, predlažemo da se u čl. 20 izrijekom navede da mišljenja nadležnog upravnog organa i DORH-a o odluci iz čl. 18. kojom se pojedina dobra izuzimaju iz režima općih dobara moraju biti pozitivna, što po prijedlogu nije slučaj. Ujedno tražimo da odluku iz čl. 18. na prijedlog Vlade donosi Sabor dvotrećinskom većinom, budući da će ovdje gotovo u pravilu biti riječ o raspolaganju dobrima koja su Ustavom proglašena općima. Njihov posebni značaj uvjetuje potrebu postizanja šireg nacionalnog konsenzusa o načinu njihove uporabe, što u slučaju velikih i kvalitetnih investicija ne bi smio biti problem, posebno imajući u vidu trenutno stanje gospodarstva i tržišta rada u državi.   

U iščekivanju ishoda ovog Vladinog plana nastavljamo zbrajati povećane troškove života, izgubljena radna mjesta i broj nesretnika s blokiranim računima kojima država ni 5 godina od našeg prvog traženja ne želi omogućiti šansu za povratak u novi život donošenjem Zakona o stečaju fizičkih osoba. Na našu žalost, ne možemo zbrajati investicije Vrdoljakovog prethodnika jer su sve redom zaobišle Hrvatsku i skrasile se kod susjeda, usprkos činjenici da je u svrhu njihova privlačenja Čačić osnovao čak dvije nove agencije.

Najviše od svega se nadamo da ćemo ubuduće biti pošteđeni ideoloških igara i politikantskog prepucavanja krajnje neprimjerenog teškim uvjetima u kojima građani danas životare. Zadatak politike nije da im baca kosti oko koje će se tući, nego da im ponudi šansu za bolji i kvalitetniji život, što očito ne uspijeva."