Školu budućnosti vidimo kao mjesto gdje učenici i učitelji zamišljaju budućnost, istražuju probleme i stvaraju rješenja koja se mogu primijeniti u lokalnoj zajednici. Radi se projektno, surađuje se, kritički promišlja, dijele se iskustva i međusobno si pomažemo kako bismo svi ostvarili bolje rezultate.

To su vrijednosti na kojima želimo graditi društvo”, ističe Marin Trošelj, direktor i suosnivač tvrtke STEMI koja je lani u suradnji s Infobipom pokrenula Školu budućnosti, u sklopu koje osnovnoškolci i srednjoškolci dobivaju priliku otkriti tehnološku budućnost i svijet umjetne inteligencije kroz praktičan rad.

U ovu inženjersku avanturu početkom ožujka ove godine zakoračilo je više od 1000 učenika osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske.

Koji su bili motivi za pokretanje ovog projekta, kakvi su rezultati, ali i kakva budućnost očekuje mlade i nove generacije pitanja su kojih smo se dotakli u razgovoru s Marinom Trošeljom, čija je tvrtka kreator šesteronožnog robota-hodač – STEMI hexapod – koji već osvaja škole diljem Europe i SAD-a. Često ističu kako žele biti partner školama i učiteljima čija je želja biti generator promjene u zajednici.

Što vas je motiviralo na pokretanje projekta Škola budućnosti i što kroz njega želite pružiti mladim generacijama?

Obrazovanje je temelj svakog društva, a unaprjeđenje obrazovanja jedno od glavnih civilizacijskih pitanja. Odgovornost je na svima nama da damo vlastiti doprinos i pomognemo unaprijediti stvari. Projekt Škola budućnosti koji smo pokrenuli s tvrtkom Infobip nastao je kao ideja da zajedničkim snagama doprinesemo povezivanju obrazovnog sustava i tehnološke industrije.

Da pomognemo školama pripremiti učenike za tehnološku budućnost, prenesemo znanja i dobre prakse iz industrije te usmjerimo i inspiriramo mlade da korištenjem tehnologije rješavaju probleme u njihovoj lokalnoj zajednici, ali i na globalnoj razini.

Želimo školama vratiti sjaj i važnost koju su nekoć imale kao lokomotive razvoja lokalne zajednice i u društvu osvijestiti važnost učiteljskog poziva. Ukratko, želimo graditi zajednicu učenika, učitelja i škola koje će surađivati, učiti jedni od drugih,  međusobno si pomagati te biti jezgra društvenih promjena.

Kakav je interes učenike i učitelja, te kako je točno koncipiran program?

Nakon što smo zaprimili više od 250 prijava, odlučili smo prijevremeno zatvoriti prijave jer smo debelo premašili kapacitete. Na kraju smo za pilot odabrali 63 škole s velikim naglaskom na inkluzivnost, da pružimo priliku i manjim sredinama koje možda nemaju priliku sudjelovati u ovakvim projektima. Projektnim aktivnostima obuhvatili smo 150 učitelja i 1000 učenika.

Digitalizirali smo inženjere iz Infobipa i Stemija kako bismo učiteljima i učenicima pripremili razne edukacijske materijale vezane uz umjetnu inteligenciju i izradu AI chatbota, ali i o poslovima budućnosti, kako pokrenuti tehnološku tvrtku i slično.

Učenici su se podijelili u grupe i počeli s istraživanjem UN ciljeva održivosti kako bi detektirali neki problem u svojoj lokalnoj sredini koji mogu riješiti korištenjem AI chatbota. Pristiglo nam je više od 100 sjajnih ideja i projekata koje smo proučili i dali feedback kako ih unaprijediti.

Tu su projekti od izrade chatbotova koje će educirati ljude o problemu neodržive proizvodnje i potrošnje, energetskoj učinkovitosti, kako reciklirati, savjetovati kako se može doći do zaposlenja, informirati gdje i kako se može volontirati u lokalnoj sredini, pomoći bolnicama s trijažom itd. Nakon što su razradili ideje, učenici u grupama krenuli su razvijati svoja chatbot rješenja koristeći online web editor kojeg smo razvili za potrebe projekta.

Tijekom rada na projektima škole mogu dogovoriti online konzultacija s nama i našim partnerima gdje prezentiraju svoje ideje ili nedoumice i dobiju konkretne savjete od stručnjaka. S učiteljima smo u konstantnoj komunikaciji i na temelju njihova feedbacka učimo i u realnom vremenu unaprjeđujemo materijale.

Tko se sve pridružio projektu?

Moramo se pohvaliti da imamo stvarno sjajne partnere i okupili smo ih u rekordnom roku. To pokazuje da u društvu postoji svijest o važnosti obrazovanja i želje da se doprinese promjenama. Pridružila nam se tvrtka A1 Hrvatska kao glavni i vrlo aktivan partner na projektu. Tu su Croatia osiguranje, Bosch Hrvatska, Zagrebačka banka, Score Alarm i Končar.

Inženjeri iz AI odjela kroz online konzultacije sudjeluju u mentoriranju učenika u razvoju njihovih projekata. Na inicijativu ekipe iz A1 pokrenuli smo i GOAT Talks gdje dovodimo vrhunske eksperte da našim učenicima ispričaju o svojim karijernim putevima.

Prvo predavanje održala je naša svjetski poznata robotičarka profesorica Danica Kragić Jensfelt na inicijativu OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Ogulina, na kojem je prisustvovalo više od 1000 učenika i učitelja.

Oni su prvobitno predavanje organizirali za učenike svoje škole, no odlučili su to iskustvo podijeliti s ostalim školama uključenima u projekt, da bi na kraju predavanje skroz otvorili za sve zainteresirane. To pokazuje kako se sinergijskim efektom i međusobnom podrškom u kratkom vremenu mogu napraviti velike stvari.

Kako ocjenjujete hrvatski obrazovni sustav?

Smatram da nam je potrebna drugačija obrazovna paradigma i da mnoge stvari trebamo preispitati i redefinirati. Obrazovni sustavi se suštinski nisu mijenjali od industrijske revolucije kada im je glavna zadaća bila pripremiti što veći broj ljudi za rad u tvornicama. Često volim reći da je obrazovni sustav “opsjednut” mjerenjima, birokracijom, hijerarhijom i linearnošću.

Svi se rodimo kao mali istraživači i onda se taj istraživački duh izgubi negdje po putu. Trebali bismo veći naglasak stavljati na razvoj strasti kod učenika, poticanje znatiželje, razvijanje istraživačkog rada, poduzetničkog duha i sama nastava bi treba više biti projektna kako bi se vidio prijenos znanja. Jednu od najvažnijih vještina vidim – kako učiti, jer nepismeni u 21. stoljeću neće biti oni koji ne znaju čitati, već oni koji prestanu učiti. No puno bitnije od vještina su vrijednosti.

Trebamo se pitati na kojim vrijednostima želimo graditi društvo, kako ćemo ih poticati i razvijati? Čini mi se da u društvu fali tolerancije, prihvaćanja različitosti, brige za zajednicu i prirodu. A najvažnija komponenta i temelj škole su učitelji. Trebamo promijeniti njihovu ulogu, iz predavača u mentora, dati im više slobode, rasteretiti ih silnih administracija i omogućiti im vrhunska sredstva za rad. Biti učitelj mora postati najcjenjeniji posao u društvu.

Što danas čini dobrog učitelja i mentora? Koja je vaša uloga u tome?

Naša uloga je pomoći školama da postanu škole budućnosti, izgraditi most između škola i tehnološke industrije, staviti učenike i učitelje u direktan doticaj s onim najboljim što tehnološka industrija ima za ponuditi.

Gradimo infrastrukturu koja će omogućiti da se radikalno smanji vrijeme potrebno da se state-of-the-art znanja, da se tehnologije uliju u obrazovni sustav te da škole mogu pretvoriti svoje učionice u inovacijske laboratorije. Želimo učiteljima maksimalno olakšati taj proces i omogućiti da svoje vrijeme mogu posvetiti razvoju strastvenih i znatiželjnih istraživača.

Kakvi poslovi budućnosti za četiri godine očekuju, primjerice, nekog osnovnoškolca koji na jesen upisuje prvi razred srednje?

Svijet pred nama je izuzetno izazovan. Tehnologija se sve brže razvija i pred nas stavlja brojne izazove, kojih smo nažalost slabo svjesni.

Prema istraživanju World Economic Foruma, znanja i tehnologije koje će biti zastupljene u velikom broju tvrtki vezane su uz izradu web i mobilnih aplikacija, strojno učenje, IoT, virtualnu i proširenu stvarnost, 3D printanje, obradu velikih količina podataka. Pitanje koje si moramo postavljati je pripremamo li danas djecu za te poslove budućnosti? Bojim se da je odgovor nedovoljno.

Što će od tehnologija po Vama obilježiti dekadu pred nama?

Umjetna inteligencija. Ona će napraviti transformaciju industrije slično kao što je industriju transformirala pojava struje ili pojava interneta. Stavit će i mnoge izazove pred naše društvo – utjecaj na demokraciju, ljudsku privatnost, stvaranje informacijskih balona, fake news itd. Također, mnogi poslovi će nestati i novi će nastati. Ponovno se nameće pitanje kako djecu pripremiti na tu budućnost.

Je li Hrvatska plodno tlo za mlade ljude; možemo li ih zadržati da ostanu i razvijaju se ovdje, bez da ponovno čitamo pamflete o “odljevu mozgova”?

Često predavanja koja radimo za djecu završavam primjerima mladih koji su slijedili svoje snove i bili dovoljno ludi i uporni da ih ostvare, recimo Mate Rimac ili Ivan Mrvoš. Danas je vrhunsko znanje besplatno i dostupno kroz nekoliko klikova mišem. Nikada nije bilo lakše započeti neki projekt i nema izgovora za ne pokušati.

Što god pričali, činjenica je da se u Hrvatskoj jako dobro živi u usporedbi s mnogim drugim krajevima svijeta. Od prirodnih ljepota, klime, kvalitete hrane, sigurnosti i tehnološke zajednice koja nevjerojatno propulzivno raste.

Trebali bismo više cijeniti ono što imamo, čuvati to, dijeliti znanje i međusobno si pomagati da svi postanemo još bolji, posebno kada je u pitanju podrška mladima koji kreću u tehnološke avanture.