“Pristup najboljem srednjoškolskom obrazovanju ne bi trebao ovisiti o mjestu stanovanja, već samo o trudu i rezultatima, što nas je motiviralo da osnujemo Zakladu MIOC Alumni.

XV. gimnazija (MIOC) ima privilegiju kroz dugogodišnju tradiciju svake godine privući najbolje učenike iz Zagreba i okolice, a nadamo se da ćemo pomoću Zaklade uključiti učenike iz cijele Hrvatske”, kaže Filip Ivkovich, bivši ‘miočan’ i upravitelj prve srednjoškolske zaklade u Hrvatskoj – Zaklade MIOC Alumni – koju je 2020. osnovao s nekoliko kolega i sa svojom bivšom srednjom školom osnovao. Cilj je bilo pružanje financijske i drugih oblika potpora učenicima XV. gimnazije, jedne od najboljih srednjih škola u Hrvatskoj.

Motivirati talentirane učenike
“Osnivači Zaklade kroz stipendiranje željeli su dodatno potaknuti nadarene učenike koji žive izvan Zagreba i okolice da upišu XV. gimnaziju, što zahtijeva izdašnije financiranje. Zaklada je stoga odlučila ovim učenicima sufinancirati troškove života u Zagrebu i pomoći drugim učenicima na temelju izvrsnosti i potrebe. Cilj je ohrabriti i motivirati što veći broj talentiranih učenika na pohađanje XV. gimnazije”, kažu idejni začetnici.

Prisjećajući se srednjoškolskih dana, Filip Ivkovich kaže da je MIOC na njega utjecao više nego fakultet, pripremivši ga dobro za nastavak obrazovanja.

“Fakulteti naravno nisu bili laki, no dosta gradiva smo već obradili u MIOC-u tako da je činjenica da sam završio MIOC bila izvrsna odskočna daska. Puno važnije od samog znanja stečenog u MIOC-u je i način razmišljanja, rigoroznost i pristup prema učenju/rješavanju problema s kojim svaki učenik završi MIOC – taj pristup mi je pomogao kroz studij, ali i dosadašnju karijeru.

Profesori u MIOC-u su također fenomenalni i predani svome pozivu. Osim stručnosti u predavanju i prijenosu znanja učenicima, mnogi profesori MIOC-a već desetljećima organiziraju raznovrsne izvannastavne aktivnosti za zainteresirane učenike, npr. Natjecateljsko programiranje.

Upravo takve aktivnosti, po mom mišljenju, čine MIOC jednom od najboljih u Hrvatskoj”, smatra Ivkovich koji je u MIOC-u maturirao 2011. godine, nakon čega je završio preddiplomski studij matematike na zagrebačkom PMF-u.

Potom je obrazovanje nastavio u Njemačkoj gdje je završio diplomski studij ekonomije i financija. Danas radi u jednoj velikoj njemačkoj tvrtki gdje se bavi digitalizacijom i automatizacijom.

Osim stečenog znanja, Ivkovich kaže da prijateljstva i poznanstva sklopljena u MIOC-u ostaju za cijeli život. No, kada je “zbrojio” sve prilike i mogućnosti, shvatio je da je bio privilegiran jer je bio – iz Zagreba.

“To znači da jedan izvrstan đak iz male sredine ne bi bio u poziciji lako doći učiti u najbolju hrvatsku srednju školu. U Hrvatskoj imamo sreće da i najbolje obrazovanje ne košta ništa u smislu školarina, no ako đak iz male sredine želi doći učiti u Zagreb, postoje određeni troškovi koje treba pokriti, primjerice život u Zagrebu, prijevoz kući…

Ako đak i njegova/njezina obitelji ne mogu pokriti te troškove, ne bi mogao pohađati drugu školu, u ovom slučaju MIOC, što mi se činilo kao velika nepravda prema samom đaku, ali i prema društvu koje dopušta ‘neulaganje’ u potencijal”, kaže Ivkovich.

Stoga je svima želio pružiti jednake mogućnosti osnivanjem Zaklade s još četvoricom kolega ‘miočana’ iz 4. c razreda – Srećkom Mihaljevićem, Franom Stanićem, Antonijem Matoševićem i Valentinom Jadriškom. U toj ih je inicijativi podržala i njihova bivša srednja škola koja im je na raspolaganje dala vrijeme i resurse kako bi realizirali ideju.

Stoga je danas XV. gimnazija jedan od zakladnika i aktivna je u upravljanju Zaklade kroz nekoliko članova Upravnog odbora – aktualnog ravnatelja Nikolu Dmitrovića i bivšu ravnateljicu Ljiljanu Crnković. Osim petorice osnivača i škole, proširili su tim Zaklade koji trenutno uključuje 5-10 dodatnih “alumnija” MIOC-a koji na volonterskoj bazi vode razne aktivnosti Zaklade.

Te se aktivnosti, kaže Ivkovich, dijele na financijske i nefinancijske.

“Financijske aktivnosti imaju financijski element. Uključuju stipendiju MIOC Alumni – u školskoj godini 2021/22. dodijeljeno ih je pet po 10.000 kuna,. Tu su i ‘stipendije po mjeri’ koje omogućuju donatoru ‘stvaranje’ vlastite stipendije unutar Zaklade MIOC Alumni.

U školskoj godini 2021/22. imamo dvije takve stipendije – Putovanje do zvijezda i Najtjecatelj. Nefinancijske aktivnosti zahtijevaju organizaciju bez financijskog elementa. U školskoj godini 2021/22. fokusirani smo na organizaciju kolegija Robotike kroz seriju teorijskih i praktičnih predavanja, zatim organizacije predavanja fakulteta u Hrvatskoj i inozemstvu gdje učenici XV. gimnazije mogu iz prve ruke čuti kako je to studirati na određenim fakultetima. Fokus je i na organizaciji predavanja xVrstan – to je naša verzija TEDx predavanja gdje učenici, ali i alumniji mogu poslušati predavanja uspješnih alumnija MIOC-a”, navodi Filip.

Osvrnuli smo se i na prednosti i nedostatke hrvatskog obrazovnog sustava, a Ivkovich dijeli mišljenje velikog broja mladih – smatra da je problem količina predmeta i učenja detalja “napamet”, dok se učenici tih informacija neće sjećati već za mjesec dana.

Kolegiji za život
“Vjerujem da je opća kultura vrlo važna, no u većini predmeta se ide preduboko i trebali bi ostati na nekoj ‘plićoj’ razini. Nažalost, takva promjena je ‘veliki zalogaj’ i ne vjerujem da će se išta bitno promijeniti. Mislim da u standardnom gimnazijskom programu, pa tako i u MIOC-u, nedostaje puno bitnih kolegija i znanja koje su potrebne za život.

Upravo je to bila jedna od motivacija definiranja ‘Nefinancijskih’ aktivnosti Zaklade MIOC Alumni. Jedan od ciljeva je učenicima MIOC-a ponuditi kolegije koje inače ne bi mogli slušati u ‘hrvatskoj’ prirodoslovno matematičkoj gimnaziji.

Ove godine smo krenuli s kolegijom robotike, no za iduću godinu na listi imamo Financijsku pismenost i nekoliko drugih predmeta. Nadam se da će Zaklada MIOC Alumni rasti iz godine u godinu, i po broju i količini dodijeljenih stipendija, ali i po broju i opsegu nefinancijskih aktivnosti.

Također, nadam se da će Zaklada poslužiti kao primjer drugim školama da i oni pokrenu nešto slično”, zaključuje Filip Ivkovich