Hrvatska se pokazala u globalno turbulentnim vremenima posljednjih godina “otpornom na krizu”, a dođe li do daljnjeg pogoršanja u gospodarstvu njezinog najvažnijeg vanjsko-trgovinskog partnera Njemačke, hrvatski bi poduzetnici trebali razmotriti diverzifikaciju svoje baze kupaca i istraživanja drugih tržišta.

Poručuje to Stefanie Ziska, direktorica Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore (AHK), koja ove godine obilježava 20 godina rada.

AHK se tijekom tog vremena, kako ističe Stefanie Ziska, razvila u važnog tržišnog igrača u energetskom sektoru, s fokusom na OIE i energetsku učinkovitost. U tom segmentu AHK vidi i najveći prostor za daljnje povezivanje i suradnju dvaju gospodarstava.

Mogućnost kooperacija
“Usprkos sveopćem negativnom raspoloženju u gospodarstvu, ovo razdoblje je posebno šansa za ponuđače tehnologija koje omogućuju zelenu tranziciju gospodarstva. Tu su i dostupna opsežna sredstva EU kojima Hrvatska može pristupiti u razdoblju financiranja do 2027.”, kaže Ziska.

Ukazuje na činjenicu da do 2050. Hrvatska mora uložiti nekoliko milijardi u zaštitu klime, a do 2040. planirane su i mjere u osam sektora posebno osjetljivih na klimatske promjene. Tako je gotovo 3,7 milijarde eura predviđeno za sektor poljoprivrede, upravljanje vodama, biološku raznolikost, zdravstveni sustav, energetski sektor i turizam, a do 2030. najveći izazov je energetska učinkovitost u sektoru zgradarstva.

Sve to, po direktorici AHK-a, vodi ka većoj potražnji za inovativnim proizvodima, a tu se otvara prostor za njemačku tehnologiju, budući da je Njemačka “pionir u inovativnim tehnologijama na tim područjima”. Posebice zanimljivim za njemačke tvrtke šefica AHK-a izdvaja područje zaštite klime s fokusom na energetiku i otpad, zbrinjavanje otpadnih voda te opskrbu vodom.

S obzirom na fokus Njemačke na zeleni vodik, prati se potencijal i mogućnost kooperacija i u tom segmentu. “Očekuje se da će vodik igrati značajnu ulogu u energetskom i prometnom sektoru te industriji. Prema vodikovoj strategiji, vodik bi do 2050. mogao činiti između 20 i 30% hrvatske bruto potrošnje energije”, kaže Stefanie Ziska.

Primjećuje da su neke hrvatske tvrtke već aktivne u ispitivanju integracije vodika u svoje poslovne modele te su pokrenule prve pilot projekte. Inina prva komercijalna punionica vodika mogla bi početi s radom do 2025., a Ina sudjeluje i u pilot projektu Grada Zagreba u korištenju vodika u lokalnom javnom prijevozu. Veću upotrebu vodika ispituju i u HEP-u, koji do 2030. planira povećati kapacitete za proizvodnju električne energije za 1500 megavata.

Opskrba plinom i vodikom
Generalno, očekivanja su da će iz OIE godišnja proizvodnja električne energije porasti sa 6 milijardi na 9 milijardi kilovat sati godišnje, a ti bi se kapaciteti, dodaje Ziska, mogli koristiti i za proizvodnju i korištenje vodika.

“Na razini državne politike, dugoročno je pitanje bila opskrba Njemačke i Austrije plinom i vodikom s hrvatskog LNG terminala na otoku Krku. Zajednička upravljačka skupina sada će razjasniti sljedeće korake s mrežnim operaterima i dobavljačima energije tijekom sljedećih nekoliko godina. Ovdje općenito postoje dobre mogućnosti za bilateralnu suradnju”, dodaje direktorica AHK-a, koji inače čini mrežu od 350 tvrtki s više od 113 tisuća zaposlenih u Hrvatskoj