Nada Milaković, Branko Kovačević i Branko Podhraški predstavnici su stanara triju susjednih nebodera u Travnom, Helena Dujmović članica je Vijeća stanara u zgradi u Gajnicama, Mladen Licul živi na Jarunu, a Maja Sačer u Dugavama. No svima im je zajedničko da svake zime muku muče s istim problemom – razdjelnicima topline.

Računi skuplji i više od 200 kn

Oko uređaja za lokalnu razdiobu toplinske energije koji su trebali smanjiti potrošnju i omogućiti kupcu da plati onoliko koliko je potrošio već godinama se vodi velika polemika. Sporna je i njihova cijena i učinkovitost, a građani su pobjesnjeli i kada su shvatili da moraju redovito plaćati i naknadu za očitavanje razdjelnika tvrtkama koje su ih ugradile.

Željko Tomašić iz Razvojne organizacije zaštite potrošača (ROZP) objašnjava da očitanje razdjelnika ne spada u javnu uslugu te se iznos naknade definira ugovorom između tvrtke i korisnika, no Ljiljana Mrkonjić iz Udruge za zaštitu potrošača “Razdjelnici topline” kaže da to nema smisla.

– Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je svačije pravo platiti točno onoliko koliko je potrošio, a pružatelj usluge mora dokazati da je potrošač potrošio onoliko za koliko mu je izdan račun. Zašto to vrijedi za sve, osim za razdjelnike? – pita se Mrkonjić te dodaje kako je problem i što potrošači nemaju uvid u potrošnju te stoga nemaju kontrolu nad računima.

– Za vodu, plin, struju… Nijedno očitanje ne plaćamo, a i svatko može sam provjeriti koliko troši. Na razdjelnicima se to ne može i zato su ljudi u strahu od velikih računa isključivali radijatore. Nije se potrošilo manje energije jer razdjelnici štede, nego zato što se ljudi smrzavaju – ističe Mrkonjić, a njezine riječi potvrđuje i Branko Kovačević iz zgrade na kućnom broju 5 u Kopernikovoj ulici u Travnom.

– Sjećam se hladne zime 2013., pa i one 2014. godine koja nam je bila zadnja bez razdjelnika. Tada nam je mjesečni račun bio oko 400 kuna, s time da su tri radijatora u našem stanu od 60 kvadrata bila stalno na maksimumu. A sada su nam u 2017. računi viši od 650 kuna i to s dva zatvorena radijatora – kaže Kovačević te ističe kako je njegova zgrada od 163 stana “ulupala” oko pola milijuna kuna na razdjelnike. Oni su, prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, ugrađeni u 102.000 stanova i poslovnih prostora, a s obzirom na to da se ne odustaje od zakonske obveze ugradnje, u još njih 50.000 tek trebaju biti ugrađeni. U Ministarstvu, kao ni u Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) i HEP Toplinarstvu, nisu nam odgovorili koliko je točno razdjelnika ugrađeno, no stručnjaci procjenjuju da su u prosjeku ugrađena četiri razdjelnika po stanu, odnosno ukupno 408.000 uređaja. Prosječna cijena ugradnje jednog je 500 kuna, što znači da je za njihovu ugradnju potrošeno oko 204 milijuna kuna.

U stanovima velike štete

Koliko tvrtke koje su razdjelnike ugradile zarade od naknade za očitanje također ne znaju ni u Ministarstvu ni u HERA-i. Brunata, jedna od tvrtki koja ugrađuje razdjelnike, naknadu za njihovo očitanje naplaćuje 25 kuna po radijatoru pa prema toj cijeni građani za očitanje 408.000 razdjelnika godišnje plate čak 10,2 milijuna kuna. Ni iz Brunate nismo dobili odgovor zašto se naknada naplaćuje kada se razdjelnici očitavaju daljinski, a tvrtka potom podatke šalje distributeru toplinske energije na osnovu kojih se obračunava trošak.

– Još jedan od apsurda jest da HEP šalje račun, no kada se na iznos žalim, kažu mi da oni nisu nadležni – objašnjava Helena Dujmović iz Peruanske ulice u Gajnicama koja ističe da je problem i u tome što su razdjelnici stanarima napravili štetu. Mnogi su se, kaže, prestali grijati pa se pojavila vlaga, a u stanovima na sjevernoj stani zgrade bilo je toliko hladno da su se ljudima zaleđivale stvari. Stoga je njezina zgrada odlučila vratiti se na stari način obračuna po kvadraturi. Na takav se obračun do sada odlučilo 15-ak zgrada u Zagrebu.