U EU povrće uzgaja ukupno 920.000 poljoprivrednih proizvođača na 2,2 milijuna ha što znači da se za tu namjenu korist 2% svih poljoprivrednih površina. Najveći proizvođači su mediteranske zemlje; Italija s gotovo 20% ukupne europske proizvodnje , te Španjolska, Francuska, Poljska i Rumunjska. Ovih 5 zemalja čine 65% proizvodnje u EU, dok svih ostalih 23 zemalja članica proizvode tek 34,8% proizvodnje. 

Stanje u EU
Hrvatska sudjeluje sa sporadičnim udjelom od tek 0,4% europske proizvodnje povrća. U ekološkoj proizvodnju povrća uključeno je oko 2,5% farmi i 5,3% zemljišta. Najviše u Poljskoj s 20% ukupne proizvodnje, a slijede Italija i Španjolska. Ove tri zemlje čine preko polovice EU organske proizvodnje povrća. U EU voćnjake posjeduje 1,5 milijuna poljoprivrednih proizvođača što je gotovo 14% svih EU poljoprivrednika. Oni voće proizvode na 3,2 milijuna ha, a zemlje koje proizvode najviše voća su Španjolska, Italija, Poljska, Grčka i Portugal.  Zanimljivo je da Španjolska i Italija proizvode velike količine različitog voća s velikim udjelom koštunjičavog voća – lješnjaka, badema i agruma, za razliku od Poljske gdje dominira uzgoj jabuka i krušaka. 

Jabuka je jedino voće koje se proizvodi u svim zemljama EU. Najviše površina za uzgoj voća se koristi za proizvodnju oraha, lješnjaka, badema i to preko 30%, zatim su tu jabuke i kruške s oko 20%, a s 18% udjela u ukupnoj proizvodnji dolaze breskve, nektarine i marelice. Agrumi čine 16%, dok 4% otpada na razno suptropsko voće poput banana, kivija i smokve, te  4% za razne vrste bobičastog voća. Samo 2,8% od svih proizvođača voća u EU se bavi organskom proizvodnjom voća te za to koriste gotovo 10% površina ukupnih voćnjaka. U tome prednjače Španjolske, Poljska i Italija. EU proizvodnja voća i povrća donosi godišnje preko 50 milijardi eura i predstavlja gotovo 15% ukupnih poljoprivrednih prihoda.

U trgovini između EU zemalja, pa i s trećim zemljama, ovaj je sektor jako  dinamičan. U izvozu prema drugim zemljama članicama se ostvaruje prihod od 4,7 milijardi eura, a u izvoz prema trećim zemljama 3,3 milijarde eura. U razmjeni biljnih poljoprivrednih proizvoda u okviru unutarnjeg EU  tržišta dominira voće sa 61% ukupne vrijednosti te povrća sa 38.5%. Najviše izvoze Španjolska, Nizozemska i Italija. Španjolska izvozi široki raspon vrlo različitih  proizvoda,   rajčice Nizozemska, a Italija primjerice grožđe i jabuke.

Što se tiče uvoza u EU iz trećih zemalja uvozi se iz zemalja diljem svijeta od SAD do zemalja Južne Amerike, Maroka, Izraela, Turske, Kine. Najveći uvoz se odnosi na razne vrste orašastih plodova, banana i agruma ali i drugih proizvoda od rajčica, salata, grožđa, luka i češnjaka itd. Osim primarne proizvodnje voća i povrća EU je veliki proizvođač prerađevina na bazi voća i povrća naročito sokova, džemova, kečapa, zamrznute i sušena te pripremljene hrane. U okviru EU prehrambene industrije, industrija prerade voća i povrća stvara ukupne prihode od 47 milijardi eura ili 6,7%.  Najsnažniju preradu voća i povrća imaju Italija, Španjolska te Njemačka, Francuska i Velika Britanija.  

A gdje je Hrvatska? 
Jedan izuzetno značajan sektor poljoprivrede sa svim potencijalima rasta u Hrvatskoj ima jako skromne rezultate. Za sve vrste voća i povrća koje se uvoze u EU postoje odlični prirodni uvjeti za proizvodnju u Hrvatskoj  osim za banane i ananas te razna egzotične vrste voća i povrća, iako imamo i uspješne primjer proizvodnju egzotičnog voća i povrća u RH. Proizvodnja povrća u RH se odvijala 2015. godine na 8545 ha i proizvedeno je ukupno 208. 399 tone povrća, što obuhvaća gotovo 190.000 tona proizvodnje za tržište dok je ostatak proizvodnja iz vlastitih povrtnjaka.  Promatrajući proizvodnju zadnjih 10 godina od 2006. do 2015. možemo zaključiti  da je proizvodnja za tržište ipak zadnjih godina rasla.

Najveća je proizvodnja zabilježena 2009. kad je dosegnula čak 230.000 tona, ali je nakon toga naglo pala. Prethodnih pet godina proizvodnja opet pomalo raste.  Zadnjih godina je prinos stabilan i iznosi oko prosječnih 20 t/ha, a u 2015. u odnosu na prethodnu godinu došlo je do značajnog rasta proizvodnje povrća za 26%. Najznačajnije vrste rastu; kao npr. rajčica 87%, koja se proizvodi na 423 ha u količini od 40.000 tona s prinosom 85 t/ha što je značajno unapređenje i dobar prinos. No, usporedbe radi u Izraelu gdje se najviše proizvodi rajčice u staklenicima, uz primjenu vrhunske tehnologije, prinos je nevjerojatnih 400 t/ha. Slijedi mrkva čija proizvodnja raste preko 50% na blizu 12.000 tona uz rast prinosa.

Rasla je i proizvodnja cvjetače, brokule, kupusa i graha i to preko 80%. Proizvodnja paprike je imala strašan pad posljednjih pet godina da bi se 2015. godine proizvodnja podigla za 78% na 16.000 tona što je još uvijek daleko ispod 2006. godine kada smo proizvodili preko 46.000 tona paprike godišnje. Gotovo u svim vrstama voća i povrća se vidi napredak u podizanju prinosa, ali velike su oscilacije što je rezultata toga da se proizvodnja uglavnom odvija na otvorenom, imamo malo zaštićenih povrtnjak, staklenika i plastenike,  jako malo navodnjavanja, primjene novih tehnologije, novih sorti, kvaliteta sjemena itd. U Hrvatskoj ogroman broj, preko 60% svih poljoprivrednih proizvođača, ima neku proizvodnju voća, ali po veličini voćnjaka smo na začelju EU sa samo 0,3 ha,  dok  je prosjek EU 1,9 ha. 

Zemlje ozbiljni proizvođači prosječno imaju znatno veće voćnjake. Kod proizvodnje voća zadnjih godina ne vidi se veći pomaci u rastu površina i rastu proizvodnje, a prinosi jako fluktuiraju iz godine u godinu. Naše najvažnije voćne vrste, kojih najviše proizvodima, kao što su jabuke, mandarine, višnje, trešnje, šljive i  jagode  imaju jako neujednačenu proizvodnju iz godine u godinu, velike razlike u prinosima i ostvarenoj proizvodnji. Takvi rezultati proizvodnje su uvjetovani  niskim ulaganja u  navodnjavanje i tehnologiju, kvalitetom sorti koji su posađene, kvalitetom sjemena, kvalitetom tla i uopće ukupnim upravljanjem proizvodnim faktorima koji utječu na prinos.

Mandarine koje uzgajamo na oko 2000 ha ostvaruje velike oscilacije u proizvodnji čak za 50% iz godine u godinu. Tako su zabilježene godine sa 65.000 tona proizvodnje, ali i godine sa samo 35.000 tona.  Kod jabuka su također velike oscilacije uz smanjene površine i mali rast prinosa. Tako je 2015. proizvedeno 101.000 t., a 2016. godine samo  44. 000 tone, a bilo je godina i sa 130.000 tona proizvedenih  jabuka. Sustavnim ulaganjem u tehnologiju i znanje takve oscilacije se mogu bitno ublažiti. Za razliku od ove dvije najznačajnije voćna vrste kod ostalih voća dolazi do značajnog pada proizvodnje zadnjih godine, naročito šljive gdje se proizvodnja još prije par godina dosezala između 40.000 do 60.000 tona.  

Domaći potencijali
Zadnje dvije godine snažno pada čak i ispod 10.000 tona. Kod trešanja se proizvodnja smanjila s maksimalnih 8000 tona na oko 1800 tona.  U 2016. prema podacima Eurostata Hrvatska je proizvela voća i povrća u ukupnoj vrijednosti od  283 milijuna eura. Od toga je 195 milijuna eura vrijednosti proizvedenog povrća, 100,6 milijuna eura voća i 24 milijuna eura krumpira.  Proizvodimo znatno manje voća i povrća nego što je prosjek u  EU  jer je naš udjel povrća u ukupnoj biljnoj poljoprivrednoj proizvodnji samo 16%, a u EU 25%. Kod voća imamo proizvodnju samo 5,3% u ukupnoj biljnoj proizvodnji,  a prosjek EU je 11,5%. Kada promatramo usporedive EU države razlika je znatno veća.

Tako  npr. Italija ostvaruje  29,5% vrijednosti biljne proizvodnje u povrću i 16,2% u voću.  U Španjolskoj  34,8% biljne proizvodnje čini voće i 15,6% povrća. Naši potencijali  proizvodnje su znatno veći s obzirom na klimatske, pedološke i druge prirodne uvjete. Kada uzmemo u obzir da imamo dostatno raspoloživo i nekorišteno zemljište morali bi proizvoditi znatno više voća i povrća koji su bitno dohodovniji proizvodi nego žitarice i ostale kulture u biljnoj proizvodnji. Također jako nam je bitno i moramo uzeti u obzir da prosječna veličina posjeda u Hrvatskoj prema podacima Eurostata iz 2017. je 10 ha, u Italiji 12 ha, Grčkoj samo 6,8 ha, Španjolska ima 24,1 ha. To su sve zemlje koje nemaju velike prosječne veličine posjeda. Mi ćemo teško uz našu zemljišnu politiku, rascjepkane posjede  i druge uvjete uspjeti bitno povećati prosječnu veličinu  poljoprivredne površine pa je bavljenje proizvodnjom voća i povrća logičan put kojim bi proizvođači mogli ostvariti veće prihode i veći dohodak.

Naravno da se za to moraju osigurati neki preduvjeti jer voćarska i povrtlarska proizvodnja zahtijeva dosta znanja, rada i investicija u proizvodnju. Sve to bilo bi olakšano i dostupnije pod uvjetima udruživanja naših proizvođača u zadruge ili proizvođačke organizacije po pravilima EU na temelju kojih bi mogli osigurati i dodatno financiranje rada udruženih proizvođača ali i neophodne strojeve te nove tehnologije i uvođenje inovacija u proizvodnju.  Bez udruživanja bit će vrlo teško pojedinačno proizvođačima naročito manjim doći do tržišta, polica trgovačkih lanaca, a o izvozu gotovo da ne možemo govoriti. 

Potencijali i preporuke

Turizam i proizvodnja 

• potrošnja kućanstava voća i povrća u RH je vrlo velika. Prema podacima Eurostata 72,5% hrvatskog stanovništva jede voće i povrće dnevno, a čak 65% jede od jednog do četiri obroka voća i povrća dnevno što je više nego prosjek EU. Vrijednost tržišta bi se mogla procijeniti na oko 5 milijardi kuna.
• potrošnja u zemljama EU je stabilna i redovna za sve kategorije voće i povrća, dok potrošnja raste za pojedine netradicionalne proizvode kao što su batat, bobičasto voće, tropsko voće, egzotično voće i povrće
• trendovi korištenja zdrave hrane naročito u razvijenim dijelovima EU upućuju na zamjenu mesa sa sve više povrća
• očekuje se povećanje potrošnje u zemljama istočne EU kao npr.Poljska, Rumunjska.
• embargo na uvoz hrane u Rusiju ima ograničeno trajanje, sada se produžio na 2018 godinu.
• turistička potražnja 
• prerađivačka industrija koja ima proizvodne kapacitete često se bazira na sirovinama iz uvoza ali je spremna na aktivnije uključivanje u organizaciju učinkovite proizvodnje voća i povrća iz domaćih izvora.
• uzimajući u obzir potencijale tržišta, naročito potrošnju, potencijalna intenzivna proizvodnja voća i povrća samo za domaće tržište bi mogla porasti do 3 puta.