Za razliku od većeg dijela 2021., kad su za rast potrošačkih cijena glavni “krivac” bila poskupljenja energenata, u prognozama inflacije za 2022. naglasak se preselio na cijene hrane.

Siječanjska inflacija od 5,7 posto na tragu je tih prognoza; najveći doprinos (2,44 boda) imala je kategorija hrane i bezalkoholnih pića s godišnjim rastom cijena od 9,4 posto. No, s početkom ruske invazije na Ukrajinu priča o cijenama hrane dobila je novu dimenziju i zamah.

Ovog tjedna terminski ugovori na pšenicu dosegnuli su najviše razine u gotovo 14 godina. Dva dana zaredom pšenica je na robnim burzama probila dnevne limite cijena. U samo tjedan dana (od prošle srijede) porasla je za više od 20 posto, na mjesečnoj razini više od 40, a na godišnjoj oko 65 posto.

Na vrijeme osigurali
U prilog zabrinutosti oko globalne ponude žitarica, a onda i cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, dovoljno je reći da je Rusija treći najveći proizvođač pšenice u svijetu i najveći svjetski izvoznik, dok je Ukrajina četvrti najveći izvoznik.

Velike količine ukrajinske pšenice završavaju u zemljama poput Egipta, Indonezije, Bangladeša, Turske, Tunisa, Libanona. Procjenjuje se da Rusija i Ukrajina u svjetskom izvozu pšenice participiraju oko 29 posto, kod kukuruza 19, a suncokretovog ulja 80-ak posto.

Zbog bojazni da bi zastoji i poremećaji opskrbe mogli potrajati, mnogi globalni uvoznici tih proizvoda vjerojatno će tražiti alternativne isporuke.

“Volatilnost, rizik i strah od nepoznatog riječi su koje dominiraju tržištima uslijed rata između dviju država koje imaju velik udio u globalnoj poljoprivrednoj proizvodnji i trgovini”, ističe Robert Jurišić, vlasnik i direktor tvrtke S-Grain BI specijalizirane za posredovanje u trgovini poljoprivrednim burzovnim robama.

U takvoj situaciji samodostatnost vlastite proizvodnje je poželjna i važna. Hrvatska proizvodnja pšenice više je nego dvostruko veća od domaće potrošnje. Dovoljne su zalihe pšenice, kukuruza i soje, a viškovi se uglavnom izvoze u zemlje EU (oko pola milijuna tona pšenice, oko milijun tona kukuruza).

Dobra prošlogodišnja žetva i već tad uznapredovale cijene očito su poticajno djelovale i na jesensku sjetvu. U ovu sezonu ušlo se tako s većim površinama pod pšenicom.

“Procjene su da je zasijano više od 160 tisuća hektara, što uz prosječan prinos znači da možemo očekivati proizvodnju od milijun tona, ako ne i više”, kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice. Usporedbe radi, u 2020. je na 145 tisuća hektara proizvedeno oko 850 tisuća tona. Rast cijena, dakako, ne zaobilazi ni Hrvatsku.

“Na domaćem tržištu još od ulaska u EU cijena se formira na temelju izvozne potražnje (prvenstveno Italije), a ne domaće potrošnje ili cijene proizvodnje”, objašnjava Jurišić. Tako je zadnjih tjedan dana cijena pšenice znatno porasla uslijed snažne potražnje iz Italije, čime su profitirali domaći proizvođači i trgovci.

Istodobno, domaća industrija (oni koji nisu zatvorili bilance do nove žetve) suočena je s rastom cijena sirovina. Iako su i troškovi repromaterijala (umjetna gnojiva) za proizvođače znatno porasli, mnogi su na vrijeme osigurali potrebne količine za proljetnu prihranu pšenice, što se sada pokazuje dobrom odlukom.

Da će cijene uroda 2022. biti ponajprije pod utjecajem skupljih gnojiva (koliko, ovisi kad je ugovarano) te cijena u okruženju ističe i Ivica Čapo, vlasnik tvrtke Capo Business Intelligence, dugi niz godina u biznisu s poljoprivrednim burzovnim robama. Visoke cijene plina, kaže, više bi utjecaja mogle imati na cijenu kukuruza, zbog sušenja.

“Na referentnim burzama (CBOT i MATIF) cijene pšenice u stalnom su rastu još od lanjske žetve i srpanjskih poplava u sjevernozapadnoj Europi. Zapravo, cijeli sektor burzovnih roba u uzlaznom je trendu od početka jeseni 2020. Žitarice kao takve nisu iznimka.

A ništa drukčija situacija nije ni na tržištu fizičke robe”, napominju u S-Grain BI-ju. Cijena pšenice na CBOT-u probila je i granicu od 11 dolara po bušelu. Na MATIF-u je ona starog roda na pragu probijanja 400 eura po toni, dok je za novi rod već iznad 300 eura.

Poremećeni uhodani tokovi
“Dok je prisutan ovakav rizik pa i panika, i dok tržišta na prihvate “novo normalno”, možemo očekivati veliku volatilnost i nastavak trenda rasta cijena koji će se prelijevati na pšenicu novog roda”. I na tržištu fizičke robe diljem svijeta cijene rastu.

Kako ističe Jurišić, to je posljedica rizika poslovanja zbog sankcija Rusiji izbacivanjem iz sustava SWIFT, kao i zaustavljanja svih komercijalnih aktivnosti u ukrajinskim crnomorskim lukama te otežane isporuke iz ruskih luka. Naime, ukrajinske i ruske luke u Crnom moru (Odesa, Nikolajev, Mariupolj, Novorosisk, Rostov na Donu) glavne su izvozne luke za njihove žitarice. Kroz njih se godišnje izvezu deseci milijuna tona žitarica i uljarica.

“Radi se o uhodanim tokovima roba kojima se iz Crnog mora roba izvozi u Afriku, Bliski Istok, JI Aziju i Kinu, ali i Italiju/Španjolsku, a koji su sada poremećeni i/li zaustavljeni. Tjedno se iz tih luka izveze 1,3 milijuna tona pšenice i kukuruza.

“Procjene su da je do kraja sezone ostalo za izvesti iz Ukrajine još oko pet milijuna tona pšenice, a iz Rusije i do 10 milijuna. Znači da će se potražnja za te količine morati namiriti iz drugih zemalja izvoznica ili će se smanjiti potrošnja. Europa je tu prva alternativa geografski gledano, dok je SAD prva po pitanju dostupnih količina”, kaže prvi čovjek S-Graina.

I Jurišić i Čapo smatraju da su trenutačno najveći upitnici i neizvjesnost vezani uz to hoće li se, tj. u kojem će se obujmu moći nastaviti poljoprivredna proizvodnja u Ukrajini. To podrazumijeva moguće probleme s proljetnom prihranom i zaštitom pšenice, kao i sjetvom suncokreta, soje, kukuruza. Jurišić kaže da je već očito da će prinosi i proizvodnja biti znatno manji nego lani.

“Prenesene zalihe iz ovog roda umanjit će posljedice te smanjene proizvodnje novog roda, ali zasad je to bullish signal tržištu”, kaže. U Rusiji će, pak, po pitanju pšenice novog roda sve ovisiti o postojećim i potencijalnim novim sankcijama, ali postoji i mogućnost da sami donesu odluku o zabrani izvoza.

Doda li se tome da je trenutačna žetva u Južnoj Americi slabija zbog posljedice suše (efekt La Niña) i da stanje uroda u SAD-u nije idealno (isto zbog suše), jasno je zašto su cijene na burzama tu gdje jesu, zaključuje