Sukladno direktivi EK o energetskog učinkovitosti, RH od 1. siječnja 2014. svake godine mora energetski obnoviti po tri posto zgrada u državnom vlasništvu, što znači da bi do 2020. trebala obnoviti 20 posto državnih zgrada.

Zato je 2012. započela provedba programa energetske obnove javnih zgrada po ESCO modelu, pa je u Varaždinskoj županiji obnovljeno šest objekata, od toga pet škola. Rezultat je bio odličan, potrošnja energije sada je do 77 posto niža. Pritom, obnova tih objekata, ukupno vrijedna 21,4 milijuna kuna, za državu je besplatna, što je glavna karakteristika ESCO modela. Tu je izvođač radova ujedno i investitor, koji se narednih 14 godina naplaćuje iz naknade, odnosno one razlike u novcu koju je vlasnik nekretnine uštedio na potrošnji energije. Prema dosadašnjim analizama, potencijal investicija u energetsku obnovu zgrada javnog sektora je oko 30 milijardi kuna. Ukupni trošak energije i vode zgrada javnog sektora je pet milijardi kuna godišnje, moguće uštede energije i vode u zgradama javnog sektora su 60,3 posto, odnosno tri milijarde kuna godišnje.

Znamo li da je omjer efekta na BDP i investicija u graditeljstvu 1 : 4,6, potencijal tog programa je oko 140 milijardi kuna BDP-a. Program bi mogao oživjeti građevinski sektor – država i lokalna samouprava imaju u svom vlasništvu oko 11.000 zgrada, pa se procjene o broju potencijalno angažiranih građevinara mjere u desetinama tisuća. Za potrebe programa energetske obnove zgrada javnog sektora u 2012. raspisan je cijeli niz javnih natječaja, i to uglavnom preko Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije (CEI). Vlada je 2013. donijela Program energetske obnove za 2014. i 2015., čiji je cilj obnova po 100 objekata godišnje, a vrijednost investicije iznosi 400 milijuna kuna. No, taj program neće biti realiziran jer je iz nepoznatih razloga zakočen.

Vidi se to iz primjera osam dovršenih natječaja, mahom za zgrade kojima se koriste MUP i Ministarstvo socijalne politike i mladih (MSPM), a na svima je odabran isti izvođač, Reflex Zagreb, tvrtka koja je obnovila i spomenute zgrade u Varaždinu i okolici. Međutim, nakon što je Reflex potpisao ugovor s Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN, koja je lani preuzela taj posao od CEI), ispostavilo se da ministarstva ne žele supotpisati ugovore, iako su neki od tih natječaja objavljeni preklani.  Cijena tog neobičnog čina mogla bi biti ogromna. Izvođač sada ima pravo tražiti naknadu višemilijunske štete. Osim toga, ovako će se energija i dalje rasipati.

Napokon, ukoliko se do 1. siječnja 2016. ne obnovi šest posto državnih zgrada, RH će plaćati visoke kazne. Slovenci već sada iz istog razloga svaki dan plaćaju 25.000 eura penala. Poznavatelji prilika smatraju da bi RH mogla plaćati oko 50.000 eura dnevno, što je preko 18 milijuna eura godišnje troška, i to zbog neizvršenog posla koji bi ionako platio netko drugi.  Zanimljivo je da APN i dalje, iako je realizacija programa zastala, objavljuje nove natječaje.

"APN je objavio 15 natječaja za 22 zgrade ukupne procijenjene vrijednosti nabave od 60 milijuna kuna. Tri su natječaja poništena, a šest ih je u tijeku. Za još šest natječaja donesena je odluka o odabiru. Od toga su za njih četiri, ukupne vrijednosti 25 milijuna kuna, (za MUP i MPSM) sastavljeni ugovori i dostavljeni na potpisivanje tim ministarstvima", rečeno nam je u APN-u. Iz MPSM-a nismo dobili odgovor zašto blokiraju program, a u MUP-u nećkanje objašnjavaju time što "nisu sudjelovali u izradi natječajne dokumentacije, ni u postupku javne nabave", pa su zatražili nadzor Ministarstva gospodarstva i tumačenje Ministarstva financija. Kako doznajemo, program je zapeo i u Zagrebu, iako je i tamo već izabran izvođač za 65 milijuna kuna vrijednu obnovu 10 zgrada. 

Isplativost bitnija od cijene

Izvođaču je u cilju kvaliteta 

"Vrlo je neodgovorno što je zapeo tako dobar program, koji svima donosi korist. Na tim se natječajima ne odabire ponuda koja ima najnižu cijenu, nego ona koja je ekonomski najisplativija. Cilj je dobiti ponudu koje će garantirati najveću uštedu, jer naknada izvođača u narednim godinama ovisi o postignutoj uštedi. Ušteda se kontrolira svaka tri mjeseca, pa se izvođač trudi ugraditi najkvalitetniju opremu i materijale i obaviti posao na najbolji mogući način, a svoj dio odgovornosti snosi i projektant temeljem čijeg projekta se garantira ušteda", rekla nam je Ana Pavičić Kaselj, bivša pomoćnica ministra graditeljstva i prostornog uređenja koja je 2012. pokrenula program energetske obnove javnih zgrada.