Globalni poremećaji koji su doveli do alarmantnog skoka cijena ratarskih kultura, od pšenice, kukuruza i soje do suncokreta, i njihovo prelijevanje na druge cijene hrane, ovisi o trajanju rata u Ukrajini i tome hoće li ta svjetska žitnica ipak uspjeti zasijati (dio) površina u proljetnoj sjetvi.

Pšenica je jedna od rijetkih poljoprivrednih kultura na kojima domaća proizvodnja nadmašuje lokalne potrebe pa se viškovi izvoze, dominantno u Italiju za industriju tjestenine.

Upravo zahvaljujući viškovima i koordinaciji s Bruxellesom Vlada nije, za razliku od Srbije, posegnula za zabranom izvoza u strahu od ratnih nestašica.

No, u strahu su velike oči pa glasine s terena govore o pojačanim otkupima upravo od strane talijanskih kupaca. Premda stručnjaci to odbacuju podcrtavajući upravo suprotno – da se slabo izvozi i da će pšenice biti dovoljno, otvoreno ostaje po kojoj cijeni?

U Hrvatskoj je zasijano 160.000 hektara površina pod pšenicom, 15-ak tisuća više nego lani. Takva dinamika posljedica je rasta cijena (i prije rata), dijelom plodoreda, a kao i većih cijena gnojiva i plina koji su kalkulacije još jesenas usmjerili prema pšenici, kulturi koja u pravilu ne traži sušenje.

“Ako vrijeme posluži u naredna dva mjeseca Hrvatska bi mogla proizvesti milijun do 1,1 milijun tona pšenice. Domaća potrošnja, koja uključuje i industrijsku potrošnju, sjemensku pšenicu te stočnu hranu, doseže između 400 i 450 tisuća tona”, kaže Robert Jurišić, vlasnik i direktor tvrtke S-Grain BI za posredovanje u trgovini poljoprivrednim burzovnim robama.

“Hrvatska svake godine izvozi viškove jer proizvodnja glavne ratarske kulture veće od potreba, no sad je na tržištu prisutna neizvjesnost zbog rasta cijena pa proizvođači kalkuliraju da li im je isplativije prodavati sada ili kasnije”, kaže konzultantica Zvjezdana Blažić.

Smatra da nema razloga za sprečavanje izvoza kao što je učinila Srbija koja je, napominje, suočena s problemom skladištenja viškova u silosima. Koliko je situacija na tržištu neizvjesna ilustrira činjenica da su cijene u terminskim ugovorima za pšenicu za isporuke u proljeće više nego u jesenskim mjesecima.

“Dosad je vrlo malo pšenice prodano za izvoz. U pravilu nitko ne želi prodavati jer je neizvjesna otkupna cijena, imamo faktor rata pa se cijene mogu u kratkom vremenu mijenjati u desetinama i stotinama eura”, kaže Jurišić.

Kao burzovna roba čija se cijena određuje na tržištu, kilogram pšenice ove godine udvostručio se u odnosu na prosjeke prethodnih. Primjerice, 2017. kilogram je vrijedio je 1,1 do 1,15 kuna, a lani se cijena kretala između 1,25 kuna i 1,5 kuna.

Početkom ove godine cijena pšenice premašila je 2 kune da bi, zahvaljujući ratnom kaosu, u 16. tjednu ove godine dosegnula 2,69 kuna po kilogramu. Trenutna cijena kreće se oko 330 eura po toni, odnosno 2,5 kune po kilogramu. “To je apsolutno najviša cijena u posljednjih pet godina”, ističe Blažić.

Uz ogradu da je u ovom trenutku nemoguće prognozirati što će se događati s cijenom, naša sugovornica smatra da će puno ovisiti o mogućnostima sjetve koja bi upravo u ovo vrijeme trebala krenuti u Ukrajini – o miniranim površinama, dostupnosti gnojiva i mehanizacije, raspoloživoj radnoj snazi… Niz nepredvidivih faktora za zemlju pogođenu ratnim kaosom.

“Ovo je vrlo dobra godina za ratare zbog dobrih cijena i dobrih prinosa. No, drugo je pitanje kako će se to preliti na ostale u lancu i koliko će oni zbog inflacije uspjeti prebaciti troškove na svoje proizvode”, upozorava Jurišić.

Zvjezdana Blažić, konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju/PD

Sirovina za – sve
Dok su ratari došli na svojih ‘pet minuta’, naši sugovornici sliku ocrtavaju poprilici ovako: gotovo da nema (gotovog) prehrambenog proizvoda koji u sebi ne sadrži pšenicu, kukuruz ili soju. Osim za ljude, riječ i o ključnim sastavnicama hrane za životinje, no više cijene žitarica još se nisu ugradile u cijene mesa.

U fokus javnosti do sada je najviše došao (iako nije jedini) suncokret zbog poskupljenja rafiniranog ulja koji se od njega proizvodi i posljedičnih ograničenja kupnje, ponegdje i nestašica.

Nakon što se ta uljarica godinama trgovala po 2 kune po kilogramu, cijena mu je sada oko 5 kuna (u jednom trenu premašila je 5,3 kune), a to je samo cijena ulazne sirovine, bez energenata i ostalih troškova proizvodnje.

“Pozitivno je što je zbog rasta cijena prije rata u Ukrajini u jesen posađeno oko 10 posto površina pod pšenicom više nego prije jer su ratari procijenili da im se to isplati. Sada kreće proljetna sjetva pšenice i kukuruza, sve ide prema tome da imamo dobro žetvu ako obrada tla i klimatološki uvjeti budu zadovoljavali”, kaže naša sugovornica.

Ni Vlada nema prostora za intervencije zbog otvorenog tržišta. “Robne zalihe su premale. Da Vlada pusti sve robne zalihe pšenice na tržište ne bi se ništa dogodilo s cijenom osim što bi opet sve završilo u izvozu”, nadovezuje se Jurišić.

Podsjetimo, Vlada je paketu mjera za ublažavanje udara na standard građana i tvrtki vrijednom 4,8 milijardi kuna uključila Program potpora male vrijednosti za nabavu umjetnog gnojiva te snižavanje PDV-a na inpute u poljoprivredi. Povrh toga, planira se izvanredna nabava strateških roba u vrijednosti gotovo 595 milijuna kuna.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kazala je da je procijenjeno da je neophodna nabava kukuruza, pšenice, svinjskog i purećeg mesa, sjemenskog kukurza i pšenice te ulja, mlijeka i jaja.

Inače, u strateškim robnim zalihama nešto manje od polovice (47%) čine prehrambeni proizvodi, žitarice i prerađevine od žitarica, meso i mesne konzerve, mlijeko i mliječne prerađevine, ulje, šećer i drugo. Ostalih oko 53 posto čine neprehrambeni proizvodi, poput naftnih derivata, cisterni, plovila, agregati…

Unatoč suficitu…
Unatoč suficitu domaće i europske proizvodnje, budući da se cijena pšenice formira globalno, pad cijena nije realan u kratkom roku bez smirivanja sukoba u Ukrajini koja je podmirivala potražnju dobrim dijelom na Bliskom istoku, Indoneziji, Africi, dijelom i Kini.

“Cijene će biti kakve će biti. Globalne zalihe nisu dovoljne da ublaže pritiske na burzama zbog poremećaja u Ukrajini, uz to imamo dvije godine klimatološkog fenomena La Nina u Latinskoj Americi i sve to nakon dvije godine pandemije”, zaključuje Jurišić.