Nakon što je prije desetak dana Podravka prodala gotovo deset hektara nekretnina u vlasništvu svoje kompanije Žito u Ljubljani, na tržištu i u slovenskim medijima nagađa se je li to uvod u preseljenje dijela proizvodnje u Hrvatsku.

Iako se konkretna transakcija vrijedna oko 30 milijuna eura odnosi na prodaju neoperativne imovine na lokaciji ljubljanskog BTC-a, na stolu su rošade u proizvodnim lokacijama prema Hrvatskoj, ali i u obrnutom smjeru, iz Hrvatske prema Sloveniji, doznaje Poslovni dnevnik.

Neoperativna imovina
Špekulacije je podgrijala sama Podravka koja je u obavijesti ulagačima na Zagrebačkoj burzi objavila da je prodaja sastavni dio strateške vizije vlasnika koja “uključuje restrukturiranje i modernizaciju Grupe Žito (tzv. Zaokret Žita), kao i prodaju njegovih neoperativnih nekretnina te koncentraciju proizvodnih lokacija”.

Dobro upućeni izvori Poslovnog dnevnika objašnjavaju da se, međutim, radi o nekretninama godinama izvan upotrebe u šoping zoni slovenske metropole u kojoj “silosi i tvornica nemaju smisla”. No, ne isključuje moguće rošade pojedinih proizvodnih segmenata između Hrvatske i Slovenije “u oba smjera”.

Iz Podravke, na čijem je čelu nekadašnja potpredsjednica Vlade Martina Dalić, ostaju bez komentara o mogućoj selidbi proizvodnje Žita. Ranije su izvijestili da je prodaja 95,5 tisuća kvadratnih metara tamošnjoj tvrtki Boscarol u skladu sa Strateškim planom Grupe Podravka do 2025. godine.

Detalji dokumenta nisu objavljeni, tek opaska da je cilj “povećanje učinkovitosti Grupe Žito te njegov snažniji fokus na segment Pekarstva kako bi se kompanija uspješno transformirala u skladu s tržišnim trendovima te ojačala svoju lidersku poziciju na tržištu u segmentu Pekarstva”.

Konzultantica Zvjezdana Blažić/D. Višnjić/PIXSELL

Poznato je da slovensko Žito posluje s gubicima i da mu je potrebno restrukturiranje, a okolnosti koje je donijela pandemija, potom inflacija cijena sirovina, dodatno su naglasile nužnost dubinskih zahvata u pekarski biznis.

U godišnjem izvješću za 2021. Poslovno područje Žito i Lagris (podružnica u Češkoj) bili su prihodovno najslabiji segment s ostvarenih 68,9 milijuna kuna i 1,7 milijuna kuna gubitka.

Nakon snažnog pritiska u pandemiji, proizvođači pekarskih proizvoda ponovno su vidjeli bolje dane, da bi na ionako visoko konkurentom tržištu, krhkom oporavku zaprijetio dvostruki udar cijena sirovina i energenata.

“Tržište pekarskih proizvoda je izuzetno konkurentno s velikim brojem kvalitetnih proizvođača, a uz to imamo i ogroman uvoz pekarsko-mlinarskih proizvoda. Tako značajan uvoz, dobrim dijelom kroz kanale trgovačkih lanaca, od svih tržišnih sudionika zahtijeva maksimalnu racionalizaciju poslovanja”, kaže konzultantica i dobra poznavateljica tog biznisa Zvjezdana Blažić uz ogradu da ne može komentirati moguću selidbu proizvodnje Žita.

Strmi rast
Hrvatska je lani imala manjak u trgovinskoj razmjeni kruha i pekarskih proizvoda od čak 111 milijuna eura. U usporedbi s prethodnom godinom, povećan je za iznimnih 20 milijuna eura što ilustrira razmjere uvoza. Dijelom zbog agresije Rusije na Ukrajinu, burzovnih špekulanata i loše žetve, cijene žitarica bilježe strmi rast.

Uzme li se, primjerice, 39. tjedan godine, nastavlja Blažić, proizvođačima su porasle cijene glatkog brašna za dvije trećine na godišnoj razini, veleprodajne cijene pšenice za 63,5 posto, dok je cijena kukuruza skočila više od 80 posto.

Posljednjih tjedana kod pojedinih žitarica, prvenstveno pšenice, primjetna je stagnacija ili čak blagi pad cijena, no cijena kukuruzu i dalje je u uzlaznoj putanji.

Toj računici treba dodati udar cijena struje za proizvodnju te goriva za prijevoz proizvoda na mjesta prodaje, kao i činjenicu da je Hrvatska veći proizvođač pšenice od susjedne Slovenije, što potencijalno preseljenje pekarskog biznisa čini racionalnim, pa i izglednim scenarijem.