Mladima na tržištu rada nikada nije bilo lako, a pandemija koronavirusa samo je pogoršala njihovu poziciju. Tako barem pokazuje statistika Eurostata jer je stopa nezaposlenosti među mladima (od 15 do 29 godina) sa 15,8 posto u pretpandemijskoj 2019. povećana 2,4 posto, odnosno na 18,2 posto u 2021.

No Hrvatska ne slijedi ove trendove. Naše su stope nezaposlenosti mladih niže od prosjeka EU-a te padaju. Tako je u 2019. iznosila 10,5 da bi prošle godine pala na 9,9 posto.

Predrag Bejaković, znanstvenik s Instituta za javne financije, objašnjava da postoji više razloga za ovakve trendove.

“Prvi je emigracija. Ne znamo točne brojke koliko je ljudi emigriralo, ali je činjenica da je značajan broj ljudi otišao. A ako netko odlazi, to su mladi”, kaže Bejaković te dodaje da, osim emigracije, na pad stope nezaposlenosti mladih utječu i demografska kretanja, odnosno činjenica da pada udio mladih u ukupnom broju stanovnika.

“Ne treba zaboraviti niti izdašne vladine potpore, mjeru Garancija za mlade te stanje na tržištu rada, a koje karakterizira nedostatak radne snage”, navodi Bejaković.

Izazov i prije koronakrize
No ovakvi trendovi ne znače da je mladima jednostavno pronaći posao, kaže Marta Šveb, znanstvena asistentica s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) koja se problemom mladih i tržišta rada bavila u analizi “Pandemijalci: Nezaposlenost i izgubljena COVID-19 generacija”.

“Dobiti posao bilo je izazovno i prije koronakrize, a onda je uslijedilo tzv. ledeno doba kada zbog zatvaranja nije bilo gotovo nikakvih prilika za zaposlenje”, kaže Šveb. Trenutna pozicija mladih ponovno je, zbog rata u Ukrajini te posljedično energetske krize, vrlo neizvjesna. “Za očekivati je, s jedne strane, da će poslodavci zbog krize manje zapošljavati.

S druge strane, situacija na tržištu rada bitno se promijenila te se poslodavci suočavaju s nedostatkom radnika. Što će dakle biti i kakva je perspektiva mladih, uistinu je teško reći”, kaže Bejaković dodajući da će sve ovisiti o raspletu rata u Ukrajini.

A perspektiva će mladih, dodaje Marta Šveb, zbog četvrte industrijske revolucije, ovisiti i o njihovim vještima. “Svjetski ekonomski forum ukazuje na trendove sve manje potražnje za radnicima u segmentima koji su u prethodnim generacijama tradicionalno zapošljavali najviše radnika. To su primjerice, bili radnici na unosu podataka, administrativni te tvornički radnici. S druge strane, raste potražnja za visoko specijaliziranim STEM profilima”, upozorava Šveb.

Ova se generacija dakle, konstatira mlada znanstvenica, suočava s izazovima na svakom koraku. No to ne mora biti loše, dodaje.

“Na izazove možemo gledati kao na kočnicu ili kao na priliku”, ističe i dodaje da će oni koji će raditi na razvoju vlastitih vještina u onim sektorima koji nam dolaze, poput zelene ekonomije, sigurno pronaći zaposlenje. Tome bi pak, naravno, trebao biti prilagođen obrazovni sustav, no onim koji žele uspjeh isto je bolje ne čekati.

Posla ima za sve
Zanimljive su i razlike u stopama nezaposlenosti mladih među državama članicama Europske unije. One tako variraju od 28 posto u Španjolskoj i Švedskoj do tri te osam posto u Češkoj i Luksemburgu.

Nisku, odnosno visoku stopu nezaposlenosti mladih Predrag Bejaković s IJF-a objašnjava općom stopom nezaposlenosti. “U Češkoj je nezaposlenost niska, pa je tako niska i nezaposlenost mladih. S druge strane, opća je stopa nezaposlenosti u mediteranskim zemljama, poput Španjolske, Grčke i Italije visoka, pa i mladi u tim zemljama teže pronalaze posao”, kaže.