Uz novosti vezane uz oporezivanje nekretnina u kojima se ne stanuje i nisu u dugoročnom najmu, kao i značajno povećanje poreznog opterećenja dohotka od turističkog odnosno kratkoročnog najma, među ciljevima nove runde poreznih promjena je i daljnje porezno rasterećenje rada.

Efekte najavljenog smanjenja tereta u sferi poreza na dohodak po osnovi povećanja osnovnog odbitka (sa 560 na 600 eura) te smanjenja gornje točke raspona niže i više stope tog poreza, kao i povećanja dohodovnog praga za primjenu više stope, u Ministarstvu procjenjuju na oko 200 milijuna eura.

Brušenja kroz savjetovanje
Koliko bi ukupno moglo težiti povećanje nameta po osnovi “unaprjeđenja sustava oporezivanja nekretnina” te izjednačavanja poreznog tretmana dugoročnog i kratkoročnog najma”, zasad nema procjena, jer se niz tehničkih elemenata tek treba definirati.

Ipak, ti će učinci, u cjelini gledano, vjerojatno biti osjetno veći od očekivanih efekata rasterećenja rada. Imajući u vidu da u proljeće iduće godine slijede lokalni izbori, doduše, realno je očekivati da će oni barem za 2025. biti donekle “prigušeni”. Dobar dio predstojeće runde poreznih promjena u domeni je odlučivanja lokalnih vlasti.

U svakom slučaju, i kad se ovih dana otvori javna rasprava o izmjenama šest zakona koje iziskuje nova runda poreznih promjena ostaje niz otvorenih pitanja i nepoznanica. Moguće je i da će već e-savjetovanje nametnuti određena brušenja i korekcije najavljenih zakonskih izmjena.

No, oko nekih rješenja u javnosti već postoje kontroverze pa se tako već čuju i najave kako bi neka od njih mogla biti i predmetom ustavnih propitivanja. Mimo toga, realno je očekivati da će se porezna uprava i druga administrativna tijela naći pred velikim pritiskom, odnosno da će novi krug porezne reforme biti velik test za kapacitete državne/lokalne administracije.

Bilo zbog predviđenog instituta izuzeća vezano uz utvrđivanje statusa nekretnina u smislu (ne)stanovanja i (ne)funkcionalnosti za stanovanje te socijalnih kriterija, ili zbog raznih akcija kojima će dio kućanstava nastojati (fiktivno) podesiti nominalne “titulare” nekretnina kako bi izbjegli porez. Lako je pretpostaviti da će sve to rezultirati i brojnim upravnim sporovima.

Sve u svemu, za zahvate u porezni sustav koji kvače golem broj kućanstava i uključuju niz tehničkih detalja bilo bi svakako primjereno znatno dulje razdoblje priprema. S njima se zacijelo trebalo krenuti još proljetos, ali to je bilo vrijeme parlamentarnih izbora pa politički nije bilo zgodno.

Kad je pak riječ o oporezivanju dohodaka od nesamostalnog rada, tu problem nisu prilagodbe i pripreme za porezne promjene, ali dio ekonomista u tom pogledu smatra da je Vlada trebala malo uvjerljivije pokazati tendenciju daljnjeg poreznog rasterećenja rada, pogotovo s obzirom na to da je kao jedan od deklariranih ciljeva i priuštivost nekretnina.

Sintetičko oporezivanje
Tako Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta smatra da je povećanje osobnog odbitka trebalo biti veće od najavljenog podizanja sa 560 na 600 eura. Isto tako, drži da je Vlada trebala jače spustiti gornju točku raspona stopa poreza na dohodak nego što je to predviđeno.

Naime, maksimalnu nižu stopu za općine spustila je sa 22 na 20, za manje gradove sa 22,4 na 21, za veće gradove sa 23 na 22, a za Grad Zagreb sa 23,6 na 20%. U slučaju viših stopa one su po novome spuštene na najviše 30 posto (za općine), do najviših 33% za Zagreb.

Kad je riječ o dohodovno najimućnijima, njima će se plaće povećati i slijedom podizanja praga za primjenu više stope poreza i utoliko će se na njihovim plaćama i po toj osnovi najviše osjetiti porezno rasterećenje. Inače, prema okvirnim računicama, onima s osrednjim plaćama (koji su u poreznim škarama) one će se povećati za oko 1% nominalno ili 10-15 eura.

Uz skore porezne promjene neki ekonomisti reći će i da je u pogledu oporezivanja nekretnina bilo primjereno preispitati porez na promet nekretnina i (snižavanje) komunalne naknade.

S obzirom na izgledne tehničke i organizacijske poteškoće te usložnjavanje sustava, Lovrinčević je mišljenja da bi za Hrvatsku danas zapravo bilo primjerenije uvođenje sintetičkog oporezivanja (ukupnih tekućih dohodaka iz raznih izvora). Za to danas ipak postoje i tehnološki uvjeti, zaključuje.