Problemi u realizaciji EU natječaja energetske obnove višestambenih zgrada pod pritiskom cijena materijala i manjka radne snage, troškova financiranja te sve veće potražnje za izvođačima postaju prijetnja uspješnoj realizaciji pojedinih projekata koji su prihvaćeni na zadnjem natječaju.

Posrijedi je natječaj iz travnja 2022. za energetsku obnovu višestambenih zgrada (za zgrade koje nisu oštećene u potresu), a ujedno prvi takav natječaj u okviru NPOO-a s alokacijom od 300 milijuna kuna.

Natječaj je zatvoren u kolovozu 2022. zbog iskorištenja raspoložive financijske alokacije. Interes je bio golem, a od strane Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, odobreno je i ugovoreno 91 projekata o sufinanciranju, čime se financira energetska obnova višestambenih zgrada vrijedna gotovo 481,1 milijuna kuna.

Međutim, u praksi su detektirani brojni problemi koji se negativno odražavaju na provedbu barem dijela projekata, pa kako ista upozorenja dolaze sa stane više upravitelja višestambenih zgrada, nije jasno hoće li se EU novcem uspjeti realizirati svi ti projekti ili će biti prisiljeni – odustati.

Na problematiku provedbe s mogućnošću zaustavljanja investicija otvoreno skreću pozornost suvlasnik i prokuriste društva za upravljanje stambenim zgradama Rijeka Stan kao i vlasnik i direktor karlovačke tvrtke Petračić – projekt, za vještačenje, projektiranje i nadzor u graditeljstvu.

Izbirljivi izvođači
“Nama kao upraviteljima višestambenih zgrada najveći problem predstavlja poremećeno tržište radne snage, koje se reflektira kroz smanjeni interes izbođača za izvođenjem radova po uobičajenoj tržišnoj cijeni”, kaže Davor Petračić, dodajući da je problem upravitelja zgradama pronalaženje tvrtke koja će raditi po realnim tržišnim cijenama.

Kako navodi – uobičajena tržišna cijena u sebi bi trebala sadržavati realnu cijenu materijala, rada i indirektnih troškova tvrtke i gradilišta, kao i dobit izvođača na koju se nadograđuje i PDV. No, kako nuditi realnu i uobičajenu tržišnu cijenu “kada je trenutno na tržištu stanje takvo da nedostaje izvođači pa isti oportuno uzimaju samo izuzetno dobro plaćene poslove”.

“Na upite izvođačima većinom nailazimo na ogluhe ili dobivamo cijene koje su i dvostruko veće od onih koje bi trebale važiti pod uvjetom da tržište nije poremećeno. Izvoditelji sada mogu birati hoće li izvoditi za privatne investitore za keš, plaćanje unaprijed, bez garancije banke i uz minimalnu papirologiju ili za nas – upravitelje koji pored svih EU procedura koje tražimo jer ih moramo zadovoljiti, još tražimo i bankovne garancije, uvjetujemo nadzor i tražimo obračune po građevinskoj knjizi”, pojašnjava Petračić upozoravajući da je vrlo lako je moguće da iz svih nabrojenih razloga za neke zgrade neće uspjeti realizirati neke projekte u času kada i država nastoji realizirati mnoge svoje projekte.

Uzlet kamatnih stopa
I Tomislav Štimac na naš upit potvrđuje da postoje problemi u provođenu radova po pozivu iz travnja prošle godine. Konkretno, i Štimac upozorava na problem izvođača radova, posebice za ishođenje radova na objektima višim od pet ili sedam katova, što znači da višestambene zgrade s više od 12 do 18 katova nema tko izvoditi. Na području grada Rijeka, tvrdi, nemaju izvođača za takve radove.

“Mi u programu imamo tri takva objekta i za iste pripremamo pozive za izvođenje radova. Za sjednu sedmerokatnicu upravo smo prošlog petka izabrali izvođača u drugom pokušaju”, kaže Štimac. Osim izvođača po njemu je veliki problem financiranje. Kamata na kredite, kaže, porasla je 100 posto, odnosno prije je iznosila 2% a sada 4,4%. Na iznos od milijun kuna, kamata je na rok od 20 godina gotovo pola mili

“Sljedeći veliki problem koji prijeti da će urušiti Program su cijene materijala. U proteklih 10 mjeseci od objave poziva cijene materija i radne snage porasle su za minimalno 26 posto. To znači da će objekt (prema lanjskim kalkulacijama u kunama) koji je planiran za izvođenje s 10 milijuna kuna sada koštati 12,6 milijuna što je za 2,6 milijuna više, a ako na to nadodate nove kamate nema šanse da vlasnici isfinanciraju energetsku obnovu takvih zgrada bez pričuve od 10 kn po m2.

A tko to može platiti odnosno plaćati 20 godina. Bojim se da će se ponoviti poruka iz pjesme Uzalud vam trud svirači”, iznosi naš sugovornik. Slijedom praktičkih problema u koje upadaju projekti pod navedenim pritiscima, pitanje je što je rješenje, posebice s obzirom na nove natječaje koje se za energetsku obnovu zgrada, kao i obiteljskih kuća najavljuju u ukupnom iznosu od 288 milijuna eura do kraja godine.

Treba li se država uključiti?
Prema Štimcu netko bi trebao sagledati ove probleme i učiniti nešto, kaže, želimo li ispunjavati preuzete obveze EU-a. Prijedlog koji on adresira tiče se pitanja financiranja u kojem bi npr. uključivanje države kroz ponudu kredita za provođenje energetske obnove dovelo do snažnog uključivanja HPB-a s povoljnim kreditima u visini od primjerice 2 posto kamata.

Tim više jer banke sredstvima zgrade kreditiraju njihove investicije. Ako se uključi država na ovaj ili sličan način, otpali bi mnogi problemi, jer naći ćemo izvođača u Srbiji, Sloveniji, BiH ili Italiji, samo da imamo osigurana sredstva”, zaključuje Štimac.