Pandemija koronavirusa uzrokovala je usporen rad pravosuđa, a Ministarstvo pravosuđa i Vrhovni sud ograničili su pristup sudovima. Kako je izgledao rad u izvanrednim okolnostima, kao i komunikacija sa strankama?

S obzirom na odluke Stožera civilna zaštite u odnosu na rad sudova, došlo je do odgode zakazanih sudskih ročišta uslijed okolnosti izazvanih pandemijom COVID-19. Isto tako je, s obzirom na odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta, kao i preporuke o nenapuštanju svojih domova te držanju fizičke distance došlo do otkazivanja poslovnih sastanaka i savjetovanja sa strankama u okviru pružanja odvjetničkih usluga, s time da se u tom pogledu nastojalo sastanke održati na daljinu, korištenjem elektronskih mogućnosti i sredstava komunikacije, pri čemu su korištene razne aplikacije kojima se omogućavalo održavanje video konferencija i sastanaka, dok je komunikacija sa strankama obavljana isključivo telefonskim i elektronskim putem. Naravno da je takva komunikacija, kao i sve u svojim začecima, imala nedostataka i problema, jer je odnos odvjetnik-stranka utemeljen na povjerenju koje se najbolje može realizirati u osobnom kontaktu.

Što je bilo s procesima i sa zakonskim rokovima?

Temeljem Preporuke za prevenciju prenošenja i suzbijanje epidemije novim koronavirusom bolesti, Ministarstva pravosuđa koje, između ostalog, uključuje i odgodu svih rasprava i drugih radnji koje nisu hitne, sudovi su vodeći računa o svim okolnostima donosili odluke o odgodi rasprava. No, pored problema s koronavirusom, Zagreb je pogodio i snažan potres koji je oštetio dio zgrada sudova, i to u mjeri da rad niti pristup tim zgradama nije bio moguć. Zakon o parničnom postupku u čl. 212. st. 1. t. 7. propisuje da se parnični postupak prekida kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu. U ovom slučaju do prekida parničnog postupka dolazi po samom zakonu, dok je eventualna odluka suda samo deklaratorna. Čl. 214. ZPP-a propisuje da u slučaju prekida postupka, prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji, kao i da sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Prema tome, u slučaju kada je uslijed potresa prestao rad u sudu, za to vrijeme prestali su teći i rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji i to kako parnične stranke, tako i za sud. Činjenica prestanka rada suda ne prijeći stranke da dostavljaju sudu podneske i nove tužbe, bilo elektroničkom komunikacijom, bilo putem pošte, međutim po tome će sud moći postupati tek kada nastavi s radom i od tog će trenutka pravne radnje koje su poduzete dok traje prekid postupka, moći imati i pravni učinak prema drugoj stranci. Prema odredbi čl. 215. st. 6. ZPP-a prekinuti postupak će se nastaviti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, čim prestanu razlozi prekida, što bi značilo čim se omogući rad suda. Predmetno je važno s pozicije računanja rokova, jer rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavku postupka.

Na što su se odnosili upiti i zahtjevi Vaših stranaka? Je li bilo upita o dobivanju odštete zbog nemogućnosti rada tijekom pandemije?

Konkretnih upita te vrste nije bilo već su se upiti i traženja odnosili u svezi ostvarivanja prava na poticajne mjere Vlade RH za očuvanje radnih mjesta, te zahtjevi i savjetodavne usluge u svezi s otkazivanjem ugovora o radu. Zahtjevi za naknadnom zbog dugotrajnosti sudskih postupaka uslijed povrede prava na suđenje u razumnom roku su isto tako nešto što tek predstoji.

Jesu li odluke koje je Stožer donosio bile zakonite i proporcionalne, tim više što su se ticale ljudskih sloboda?

Bilo kakvo stanje nužde ne bi smjelo i moglo opravdati postupanje mimo zakona i Ustava, jer i Ustav i zakoni reguliraju (i) stanja nužde. Ako je nužda takva da zakone treba mijenjati, Ustav predviđa i postupak promjene, i osigurače zaštite. Normirani postupak je glavna zaštita demokracije, radi čega trebamo poštovati vlastiti Ustav i vlastite zakone. Ustav Republike Hrvatske u svojim odredbama predviđa situacije i okolnosti u kojima je moguće pojedine slobode i prava ograničiti, kao i postupak donošenja takvih odluka. Slobode i prava mogu se, prema odredbi čl. 16 Ustava RH, ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U članku se navodi i da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadalje, prema Odredbi čl. 17 Ustava RH, “u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika (…)”. U slučaju situacija iz čl. 17., “izvanredno stanje”, nije potrebno poštovati zahtjev razmjernosti mjera ograničenja, već primjerenosti mjera, što je svakako širi pojam. U Republici Hrvatskoj nije bilo proglašeno niti stanje prirodne nepogode, niti stanje katastrofe, već je izmijenjen Zakon o sustavu civilne zaštite tako da je uvedeno stanje “nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu”. Stožer civilne zaštite RH donio je “Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u RH”, prema kojoj se ograničava kretanje na hitne službe, opskrbu i dostavu, uvode propusnice, itd. Sasvim je nedvojbeno da se tom odlukom ograničavaju ljudska prava. S tim u svezi valja navesti kako mjeru donosi Stožer civilne zaštite, dok u Zakonu o sustavu civilne zaštite takva mjera nije predviđena.

Nadalje, odlukama Stožer civilne zaštite stavljen je u karantenu cijeli otok, kao teritorijalno područje te su i postavljene fizičke prepreke. Prema čl. 55. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u karantenu se mogu prisilno smjestiti samo ljudi, ali ne i pojedino teritorijalno područje; može je odrediti samo ministar zdravstva; moguća je samo u slučaju kuge ili virusnih hemoragijskih groznica (Ebola, Lassa ili Marburg), a za druge bolesti odluku također mora donijeti ministar zdravstva; karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljene temeljem odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Isto tako, samoizolacija je mjera iz čl. 20. i 21. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a sastoji se od “izoliranja i liječenja u stanu”. Međutim, zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u položaj da oni sami ne znaju jesu li zdravi ili bolesni, stigmatizira ih se, legitimiraju se od neovlaštenih osoba, kao npr. od strane ljekarnika, što otvara mnoga pitanja povrede ljudskih prava. Ovo su samo neka od pitanja koja se, kao povreda ustavnih prava građana, mogu postaviti u budućnosti.

Što je bilo s postupcima koje ste vodili i s kojim ste se izazovima u poslu susreli tijekom pandemije; kako se odrazila na Vaše poslovanje?

S obzirom na odluke Stožera civilna zaštite u odnosu na rad sudova, došlo je do odgode sudskih ročišta u periodu nastupa okolnosti izazvanih pandemijom COVID-19. Sudovi rade smanjenim kapacitetom i rješavaju samo hitne slučajeve kao što su odluke o određivanju ili produljivanju istražnih zatvora, odluke o izvanrednom ublažavanju kazne, predmete koji se odnose na maloljetnike ili obiteljsko nasilje, odvjetnici su, jer sudovi ne rade, također prisiljeni ne raditi. Hrvatska odvjetnička komora je dopisom od 9. travnja predložila je Ministarstvu pravosuđa poduzimanje svih mjera potrebnih za osiguranje tehničkih uvjeta za održavanje ročišta i izvođenje dokaza na daljinu korištenjem audiovizualnih uređaja, kao i donošenje odluke kojom bi se osiguralo održavanje ročišta i izvođenje dokaza na daljinu na svim sudovima u zemlji za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom korona virusom. Međutim, niti u jednom predmetu koji se nalazi na sudu, a u kojem naše društvo zastupa neku od stranka, nije održana glavna rasprava korištenjem audiovizualnih uređaja. Postoje svakako načini da se rad suda, pa tako i održavanje sudske rasprave organizira i u ovim uvjetima: držanje socijalne distance; znači sudovi obrađuju predmete gdje imaju po jednu stranku, poglavito ako su iste zastupane po odvjetnicima. Sudionici zauzmu svoja mjesta u sudnici na određenoj udaljenosti i rade svoj posao. Zatim video rasprava; u inozemstvu to sudovi rade, naš zakon to dopušta, a većinom imamo i tehničke uvjete. Pogotovo to ne bi trebao biti problem u postupcima u kojima sudjeluju odvjetnici, gdje ne ni trebalo biti problema u proceduri. S tim u svezi je i Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao preporuku svim predsjednicima sudova radi pripreme budućeg rada sudova. Tako se mora provjeriti koje su sudnice dovoljne veličine da se u njima može održati rasprava uz mjere poštivanja fizičkog razmaka, mogućnost izrade rasporeda korištenja tih sudnica po danima i sucima kako bi se maksimalno iskoristili uvjeti za održavanje rasprava kao i mogućnost povezivanje više prostorija u sudu video vezom i omogućilo održavanje rasprava s većim brojem sudionika, uz poštivanje mjere fizičkog razmaka. Rasprave koje bi se tako održale u ovim ograničenim uvjetima odnosile bi se na predmete koji su po zakonu hitne naravi, na tzv.„stare“ predmete te predmete koji su već pred okončanjem i to sve bez obzira na odjel suda i granu sudovanja, međutim za ukazati je da ne postoje zapreke da se rasprave tako održavaju u svim predmetima u skladu s mogućnostima. U svakom slučaju bi daljnje spore reakcije mogle dovesti do gomilanja neriješenih predmeta, što će ići na štetu građana i gospodarskih subjekata. Nastala situacija, koja utječe na cjelokupnu gospodarsku aktivnost, svakako je imala i ima odjeke i utjecaj na naše poslovanje, koje neminovno prati trend aktivnosti, odnosno neaktivnosti gospodarstva Republike Hrvatske, pa tako šire.

Koliko trenutno zaposlenih brojite u odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović?

Najprije, naše odvjetničko društvo Horvat & Zebec & Bajsić Bogović počelo je svoj rad u pravnoj struci prvotno kao Zajednički odvjetnički ured, osnovan još 2008. godine, s ciljem pružanja kvalitetne i sveobuhvatne pravne pomoći u svrhu ostvarenja prava i interesa fizičkih i pravnih osoba. Tijekom godina došlo je do porasta broja stranaka i širenja područja na kojem se pruža stručna pravna pomoć što je rezultiralo osnivanju Odvjetničkog društva 2018. godine. Posebno valja istaknuti kako članovi i radnici Odvjetničkog društva raspolažu vrlo dobrim znanjem stranih jezika. Time se postiže nesmetano, efikasno i optimalno okruženje u pružanju usluga pravnog zastupanja stranaka iz inozemstva, kao i tuzemnim strankama koje u okviru svojih poslova sadrže i komunikaciju, odnosno poslove s inozemstvom. U Odvjetničkom društvu trenutno radi četiri odvjetnika i pet odvjetničkih vježbenika uz administrativno osoblje, a područje radu su bankarstvo i financije, ovršni postupci i postupci osiguranja, radno pravo i radni sporovi, ugovorno pravo, stvarno pravo i pravo u graditeljstvu, odnosi s regulatorima, rješavanje sporova, arbitraža i mirenje, naplata potraživanja, stečajni i predstečajni postupci, obiteljsko pravo, sportsko pravo, trgovačko pravo i pravo društava, zaštita intelektualnog prava vlasništva i medijsko pravo, zemljišnoknjižno pravo, zaštita osobnih podataka, upravno pravo, prekršaji u gospodarstvu, osnivanje trgovačkih društava, zastupanje u upravnim i kaznenim postupcima.

Ključne posljedice pandemije koronavirusa na pravosuđe?

Pandemija je prema dosad viđenom ponovno na površinu izdigla stare probleme pravosuđa u vidu starosti i uređenosti sudskih zgrada i prostorija, tehničku opremljenost sudova i sl. što bi u ovoj situaciji uvelike olakšalo rad sudova, odnosno omogućilo rad istih uz uvažavanje mjera koje je donosio Stožer civilne zaštite. S tim u svezi je svakako dobrodošla odluka kojom se utvrđuje ispunjenje uvjeta za elektroničku komunikaciju na svim općinskim sudovima, svim županijskim sudovima i Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Isto tako, valja navesti i da su neki sudovi i prije ove odluke omogućili komunikaciju sa strankama elektronskim putem, tako se primjera radi zahtjev za izdavanje zemljišnoknjižnog izvatka mogao poslati elektronskim putem, što je prije nastupa okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusom bilo nezamislivo. Prema tome, u dijelu uvođenja novih tehnoloških rješenja, uvođenjem istih i u pravosuđe, vidi se napredak, da li je tome doprinijela samo trenutna situacija, vjerojatno nije, ali je sigurno ubrzala neke procese. Međutim, navedeno neće biti dostatno i dovoljno ako će se koristiti samo za i radi održavanja rada sudova na razini prije pandemije, već se nova rješenja imaju i dalje usavršavati u primjeni u cilju efikasnijeg, bržeg i kvalitetnijeg rada sudova. U svakom slučaju, kao što je već navedeno daljnje spore reakcije, dovesti će do rasta broja neriješenih predmeta na sudovima, što će ići na štetu građana i gospodarskih subjekata.